Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Hrvatska - rekorder po nametima na pomorce

Hrvatski pomorci i Europska unija udaljeni su kao Zemlja od Mjeseca. Jedna je od kritičnih točaka zdravstvena zaštita "ljudi od mora" dok nisu na brodovima, o čemu svjedoči sljedeći dijalog jednog našeg pomorca na bolničkom šalteru.
- Mogu li se prijaviti za pregled? - upitao je naš sugovornik (podaci poznati redakciji).
- Možete. Kad počnemo raditi, bit ćete 61. na redu - odgovorila mu je medicinska sestra.
- Ali ja sam pomorac i nemam baš toliko vremena, jer me idućih dana čeka ukrcaj na brod - bio je uporan pomorac.
- Žao mi je, ali ne mogu vam pomoći - glasio je zaključak priče.
Nakon takvog raspleta nametnulo se logično pitanje - s kojim se, da se razumijemo, susreću i svi ostali hrvatski građani - trebamo li obavljati preglede u privatnim ordinacijama, a račune onda proslijediti državnom zdravstvenom osiguranju ili Ministarstvu zdravlja radi nadoknade troškova. Situacija se dodatno zakomplicirala tijekom nedavnog štrajka bolničkih liječnika, jer je i dio pomoraca ostao zakinut za već zakazane preglede. Mogli bi i brojni naši članovi posada isto tako u štrajk, jer su nezadovoljni odnosom poslodavca prema njima, ali svi valjda znaju što potpisuju u ugovorima s kompanijama. Oni jednostavno takav luksuz sebi ne mogu priuštiti. Već smo pisali o tome da pomorci godišnje i preplate zdravstveno osiguranje, a evo, ispada da ne mogu obaviti jedan običan pregled. Očigledno plovimo krivim kursom prema luci! Slično je i s famoznom "socijalnom reformom" za pomorce, koja se u javnosti najčešće povezivala s ona "čarobna" 183 dana plovidbe u jednoj kalendarskoj godini koji su preduvjet za oslobađanje od plaćanja poreza na dohodak. To znači da oni koji su plovili manje od 183 dana moraju platiti porez na svoju dobit, što samo po sebi nije sporno, ali u pojedinim slučajevima, kao iz priče našeg sugovornika koji se želio ponovno ukrcati da bi osigurao kvalitetniju sadašnjost i budućnost sebi i svojoj obitelji, trebalo bi biti iznimaka. Jer, što mu se dogodilo? Morao je platiti porez na dohodak koji je ostvario tijekom tri mjeseca plovidbe jer nije mogao ispuniti uvjet od 183 dana. U Pomorskom zakoniku, doduše, postoji iznimka za oslobađanje od nameta, ali u slučaju da se već s broda iskrcao bolestan. Ali što je sa situacijama kad se pomorac razboli tijekom godišnjeg odmora ili baš onaj dan-dva kad dobije poziv za ukrcaj? Nisu pomorci supermeni niti žive pod staklenim zvonom, to očito znaju svi osim zakonodavaca. Bizaran je primjer "nameta na zdravu pamet" i činjenica da svi naši pomorci koji imaju hrvatske "matrikule" po isteku važenja te pomorske knjižice, u kojoj je inače upisana njihova krvna grupa, moraju ponovno utvrđivati krvnu grupu pri izradi novog dokumenta. Naravno, za to trebaju platiti 300 kuna, što nije toliko bitno zbog troškova koliko je nepotrebno jer se krvna grupa ne mijenja. Ni jedna moreplovnica na svijetu nema rubriku za krvnu grupu osim hrvatske. Zar u svemu moramo biti toliko posebni?! Sve navedene probleme spomenuli smo i zbog mladih ljudi koji se tek žele ukrcati na brod. Naime, očito je da slične teškoće vrlo lako mogu utjecati na njihovu motivaciju jer im država, barem preko institucija koje su pod njezinom "kapom", ne daje dobre okolnosti da se odluče za pomoračko zvanje. Ako se nešto ne promijeni u razmišljanjima "velikih igrača", ne piše nam se dobro, jer nam kompanije - poslodavci nerijetko određuju primanja i po putovnici, a ne po kvaliteti svakog od nas koja je često veća od europske konkurencije, ali to se ne vidi na debljini "bušte".