Osor/otok Cres Osor nekad

Na starim geografskim kartama ovaj je drevni grad označavan kao Apsoros, Opsara, Apsarus, Absortium, Absyrtim, Absyrtium, Absorum, Opsera, Auserum, Auxerum, Ossero i hrvatski - Osor. Osor znači; grub, strog, oštar, tvrd, ohol, ponosit ili jednom rječju samosvojan, osoran grad. Ime savršeno odgovara gradu koji opstoji već 4000 godina.
Stupiti na osorsko tlo znači stupiti na zaštićeno arheološko nalazište.
Ruralna prapovijest grada seže do samih početaka čovječanstva.
Zanimljivo je da ulomci zemljanih lonaca, koji uz kameno oružje predstavljaju najopsežniji inventar spiljskih boravišta ranog neolitika nađenih u Veloj spilji pri vrhu Osoršćice, nose obilježja takozvane inpresso-cardum keramike koju arheolozi povezuju sa vučedolskom kulturom čije je najznačajnije središte nedaleko današnjeg grada Vukovara u međurječju Save i Dunava. To upućuje na povezanost otoka s kopnom.
Kružni oblik utvrda, čija se temeljna osnova nije bitno mijenjala tijekom duge povijesti sačuvana je do danas, a potječe iz predhistorije.
Prva suhozidna utvrda Osora kružne osnove pripisuje se Liburnima.
Kiklopske zidine vidljive s južne strane grada potječu iz vremena grčke kolonizacije jadranskih otoka, oko IV stoljeća prije nove ere.
Rimljani, koji koloniziraju otoke 167. godine prije nove ere, dogradili su osorskoj utvrdi obrambene kule i otvorili nova gradska vrata. Kaštel, branić kula, s prsobranima na krovu, uz zapadna gradska vrata na kanalu Kavuda srušen je u XIX stoljeću.
Krajem XIV stoljeća Genovežani su opsjedajući grad znatno oštetili zidine, koje se nakonopsade popravljaju i podižu nove smanjujući opseg grada na pola. Preko novog obruča zida provodi se kružni hodnik s kruništem. Jedino gradska vrata branili su doksati.
Tok i pojedinosti bitne za zaštitu nisu se znatno mijenjale u dugoj povijesti održavanja utvrde, vjerojatno zbog toga što je more bilo i ostalo pravo Osorsko predziđe.
Zapadno izvan zidina ispraćene su generacije stanovnika s najrazličitijim pogrebnim počastima, od pokapanja u golu zemlju do spaljivanja tijela i nestajale jedne za drugima u dubinu. I sami grobovi su izvori arheološke građe. Nalaz 200 jantarskih kuglica (zvanih elektrona) u jednom grobu potvrđuje dostupnost i bogatstvo jantarskim predmetima kojima se vjerojatno plaćala sloboda plovidbe osorskim kanalom.
Ovuda je prolazio trgovački put zvani "JANTARSKI" koji je povezivao Baltičke krajeve sjeverne Europe s južnom.
Odatle naziv Liburnijskih otoka (Cresa i Lošinja)- Elektrides.

Izvor: www.jazon.hr

GDJE PRISTATI U OSORU