Gradio i za ribarske flote Alžira i Tunisa
Graditelju brodova, priučenom inženjeru brodogradnje i jednom od osnivača Brodogradilišta Betina, vitalnom devedesetogodišnjaku Šimi Šandriću pripala je ovogodišnja Nagrada za životno djelo u obliku zlatnog grba Općine Tisno.
Tako su mu Tišnjani i drugi otočani zahvalili za sve što je u svojem radnom vijeku učinio za brodogradnju. Brodovima je davao dušu i oblik koji je danas prepoznat i kao "betinska gajeta". Oni su bili i ostali njegov život i, danas, kad ih više ne može graditi, uživa govoriti o njima.
Mudri barba Šime sjeća se svake godine i datuma, od dana kad je počeo naukovati kod djeda i ujaka, preko gradnje prvih drvenih brodova, do socijalističke nacionalizacije i udruživanja manjih, obiteljskih radionica u veće brodogradilište drvenih brodova.
- Bavio sam se svim i svačim, najviše stolarskim poslovima. Na odsluženju vojnog roka 1949. i 1950. godine, radio sam u Centralnoj upravi brodogradnje u Rijeci, na snimanju linija i građevnog plana teretnih brodova, koji nisu imali potrebne nacrte i ateste za plovidbene dozvole.
Tu sam naučio raditi nacrte, što mi je kasnije najviše pomoglo i na čemu sam radio sve godine do odlaska u mirovinu 1981. godine, kaže barba Šime.
U mirovinu je otišao s mjesta tehničkog direktora betinskog brodogradilišta, Izradio je nacrte za brojne brodove, među kojima pet ribarskih koćarica za potrebe Ministarstva ribarstva Alžira, obiteljske jedrilice Viking i Valkery, koje su se radile u serijama, ribarice, remorkere, seriju leuta za ribarsku flotu Tunisa, brodicu za prijevoz putnika za NP Krka, rekonstrukciju dvotrupaca u trajekte, torpedne čamce...
Kao umirovljenik radio je na mnogim projektima domaćih brodograditelja, pružajući usluge izrade nacrta za potrebe Hrvatskog registra brodova, šablona i nadzora u fazi izrade brodova.
Zadnji brod je porinuo 1997. godine. Svima je napravio brod, kažu njegovi ukućani, samo obiteljski još stoji u radionici, pa će ga završiti neki drugi ljudi. Šime ima veliku obitelj. Bez supruge Nedjeljke ostao je 2007. godine, a danas živi sa sinom Vilijem i nevjestom Vedranom u obiteljskoj kući s pogledom na betinsko brodogradilište. Kći Vesna i zet Karlo žive u Splitu, ali često dođu u Betinu, gdje smo ih i zatekli.
Vesna i Vili imaju po dvije kćeri, koje su barba Šimi podarile jedanaestero praunučadi. Ima izvrsno pamćenje i kad se obitelj nađe na okupu, povedu se i razgovori o nekim davnim zbivanjima na otoku. Često se mlađi ne mogu sjetiti događaja, ali, kaže Vesna, za to nema problema.
- Otac je naš Google, sve zna i samo pitamo njega, reče.
Napravio sebi bicikl na četiri kotača
Prije nekoliko godina barba Šime je ozlijedio nogu, te ne može bez pomoći štaka, a voli otići u selo i do Murtera, čuti i vidjeti novosti. Kako prije četiri godine nije dobio produženje vozačke dozvole zbog godina života, napravio je bicikl na četiri kotača. Jedan naprijed, tri nazad.
- Nakon jutarnje kave, eto ga, sjeda na bicikl i kreće, a mi dobacimo: "Čuvaj se, kreće Gradina ekspres!" Naime, ovaj dio Betine zovemo Gradina, rekoše nam na kraju
Izvor: www.slobodnadalmacija.hr