Vela Luka/isola di Curzola Storia di Vela Luka

Područje današnje Vele Luke nastanjeno je još od prapovijesti, a o čemu svjedoče arheološka istraživanja i nalazi u Veloj špilji koja se nalazi na obronku Pinski rat, iznad uvale Kale u Veloj Luci. Po sadašnjem stupnju istraženosti zaključuje se da je špilja kontunuirano naseljena od početka neolitika - mlađeg kamenog doba, oko 6500 godina prije Krista. Korištena je i u vrijeme eneolitika (bakreno doba), a nalazi u gornjim slojevima upućuju na povremenu čovjekovu nazočnost u svim idućim epohama - brončano i željezno doba. Njome su se koristili i Grci, i Rimljani, i Bizantinci. Suvremeno naselje Vela Luka nastalo je krajem 18. stoljeća, ali imena pojedinih lokaliteta, posebno crkvenih objekata, spominju se znatno ranije. Arhivske podatke o crkvi sv. Ivana od Gradine nalazimo u vizitaciji nadbiskupa Valiera 1579. g. 1603. g. vizitator Priuli opisuje crkvu sv. Vincenca "...koja je bila sagrađena po uzvišenoj gospodi Izmaellis iz razloga pobošnosti ..." Napredak naselja očituje se u namjeri biskupa Belgrava da krajem 18. st. u Veloj Luci ustanovi drugu kapelaniju župe Blato.

Zahvaljujući idealnom lučkom položaju i važnim upravnim i političkim promjenama koje su nastupile nakon pada Mletačke Republike na prostoru sadašnje Vele Luke oblikovala se kritična masa stanovnika koji su posjedovali kuće, konobe i vlastitu zemlju. Ti su stanovnici odlučili svoje obitavalište u Blatu i plodnim poljima oko Blata trajno zamijeniti novim. Njima se priključio i manji broj doseljenika iz drugih djelova Korčule i Dalmacije. Tako je početkom 19. st. Vela Luka zadobila prve atribute zasebne administrativne jedinice: mjesnog glavara (1828.) i crkvenu župu (1849.).

Razdoblje od 1834. do 1849. g. jedno je od najznačajnijih u razvitku Vele Luke. Posebno su istaknute pripreme za izgradnju nove crkve (1834. - 1846.), tijek same izgradnje, prva sveta misa u dovršenoj crkvi (1848.), osnivanje župe (1849.), imenovanje prvog župnika don Petra Jokovića (1850.), te opći porast i razvitak mjesta. Dolaskon svećenika pomoćnika don Petra Bačića uspostavljena je prva pučka škola (1851.), neredovna i dobrovoljna, a 1857. osnovana je redovna niža muška pučka škola.

Od 1869. počinje traženje seoskog zbora općinskog odlomka Vela Luka Zemaljskom odboru u Zadru molbu za odcjepljenjem od Blata i osnivanjem samostalne političke i poreske općine Vela Luka. Tek 1891. g. razdijeljena su zajednička dobra i imovina, a trebalo je proći još nekoliko godina (1897.) dok se nije izglasala zakonska osnova za uspostavljanje općine (1898). 1899. g. provedeni su prvi općinski izbori i izabrano je prvo općinsko upraviteljstvo sa načelnikom Tadijom Tabainom.

Osnivanjem samostalne općine velalučani su u općinski pečat ugradili lik golubice u letu s maslinovom grančicom u kljunu, simbole ljubavi i mira.