Dragi gosti, uštedjet ćete ako dođete - kamionom?!
Sad kad su mediji s petnaestak ljeta zakašnjenja otkrili notornu istinu da trajektna vožnja do naših pučinskih škoja zapada koliko i višednevni odmor u nekim konkurentnim nam turističkim odredištima, red je upitati se jesu li u Upravi Jadrolinije i u Vladi RH uopće svjesni zla koje takvom cjenovnom politikom nanose ionako raspučenim otocima. Osobno držim da ne znaju što rade, a za ilustraciju uzimam "slučaj Lastovo" kao najuvjerljiviji indikator kronične nepromišljenosti rečenih institucija.
Pođimo od činjenica, odnosno od turističkog para odlučnog da ljetne ferije provede na prekrasnom Lastovu. A kako je potpuno uživanje u arhipelagu s pedesetak otoka, hridi i otočića nezamislivo bez nekakva plovila, par zaljubljen u hrvatski Jadran za svoj je auto zakačio petmetarsku prikolicu pa na nju nakrcao nešto kraći gumenjak. I stvarno su guštali ti naši dragi gosti, barem do biljetarnice u splitskoj trajektnoj luci.
Tamo su, na samome početku najljepšeg dijela putovanja, s nevjericom primili informaciju da za jednosmjernu kartu do željenog otoka imaju platiti 1856 kuna, i to dva puta po 68 kuna za osobe, 530 kuna za automobil te nezamislivih 1190 kuna za trajlerić. Žele li odmah kupiti i povratnu kartu, ukupna je cijena logično dupla, 3712 kuna.
Dakle, iz Splita do Lastova i natrag trajekt su trebali platiti više od 500 eura. Možda se to nekom i ne čini velik novac, no posve sam uvjeren kako u svjetskoj industriji putovanja ne postoji drastičniji slučaj. Primjera radi, za 499 eura naš je turistički dvojac mogao dobiti povratnu zrakoplovnu kartu iz Frankfurta do Floride plus sedmodnevni apartmanski smještaj! No oni, eto, odabraše Lastovo.
Istini za volju, i na povratnoj su karti do toga našeg škoja mogli uštedjeti gotovo 300 eura, samo da su znali. Kako? Jednostavno tako da su se, umjesto osobnim autom i prikolicom, na ljetovanje zaputili petotonskim kamionom. Uz čamac, za lastovske su domaćine na nj mogli nakrcati još bar četiri palete bloketa ili kupa kanalica, a jednosmjernu bi vozarinu ukupno platili tek 783 kune, odnosno 715 za kamion i vozača te onih uobičajenih 68 za suputnika.
Moguće je da i nisu mogli ništa ušparat jer nemaju kamion ni dozvolu za upravljanje teretnim vozilima, no računica je, priznat ćete, svakako zanimljiva. I vjerojatno bi dobro poslužila u vještačenjima mentalnih kapaciteta tvoraca Jadrolinijine cjenovne politike.
Nepotrebne dvije linije
A da ti meštri od bile flote nisu jaki samo kad su cijene u pitanju najbolje svjedoči ponovno postavljanje dviju dnevnih nepotrebnih trajektnih linija Vela luka - Uble - Vela luka, umjesto kojih je (čak uz manji trošak za brodara, a na sreću i veselje turista i Lastovaca) trebalo uvesti izravnu dnevnu liniju Split - Uble - Split!
Ruše ugled
Za Lastovo fatalnu pogrešku Jadrolinija je uvećala postavivši na liniji Vela Luka - Uble "maonu" koja ruši ugled hrvatskog turizma i sramoti ime velikog Petra Hektorovića. Naravno, nije jadni trajekt kriv što je takav kakav je niti bi se što imalo spočitnuti njegovoj posadi (uostalom, kao ni drugim posadama, pa ni obalnim operativcima brodara). No Upravi Jadrolinije i vlasnicima te tvrtke i te kako se ima što reći.