Dol/otok Sušac
Sušac (na domaćem čakavskom narječju hrvatskog jezika: Šujac) je hrvatski otok na pučini središnjeg Jadrana, 23 km zapadno od otoka Lastova i jugoistočno od Visa.
Otočni greben je izdužen smjerom sjeveroistok-jugozapad. Nad jugozapadnim rtom Kanula je svjetionik, najsjevernija točka otoka je rt Nažene, a najistočnija rt Lastovac.
Na sjeveroistoku je najviši vrh Veli Gark, 243 m. Sjeverozapadne obale su strme klisuraste, a jugoistočne niže s nekoliko pješčanih uvala.
Sredozemne tvrdolisne makije rastu samo na najvišem grebenu Sušca i na sjevernim strminama. Na toplijim južnim padinama i uz obale su naprotiv drugačije ljetopadne šikare subtropskog tipa restinga kao i na susjednom otoku Palagruža, koje su samo zimi zelene a ljeti gole bez lišća. Takav raspored vegetacije u malom je sličan biljnom pokrovu na većim prostorima Izraela, južne Španjolske i sjeverne Afrike.
Na obalnim stijenama Sušca raste posebni otočni endem sušačka kupusina, Brassica cazzae.
Staro antičko ime tog otoka bilo je Choasa, a srednjovjekovno mletačko je Cazza. Hrvatski oblik imena za ovaj otok u srednjovjekovnim izvorima je Susciaç[2] . Jedini stalni stanovnici Sušca su posada svjetionika, a povremeno tu još dolaze ribari, proljetni pčelari i ljetni turisti.
Otok je bio naseljen još u pretpovijesno doba. Otkriveno je da su ga pretpovijesni pomorci koristili na svojim putovima u početnoj i srednjoj fazi mlađeg kamenog doba.
U starorimsko doba, otok bilježi naseljenost i gospodarsku aktivnost.
Konstantin Porfirogenet za ovaj otok naveo da kao ni Vis ni Lastovo nije u vlasti Neretvanske kneževine, iz čega se da zaključiti da je onda pripadao ranosrednjovjekovnom Hrvatskom Kraljevstvu.
Spominju ga i kasniji srednjovjekovni izvori (Lastovski statut iz 1310....) i putopisci (J. Luccari 1605....).
Čest je slučaj da navode da Sušac pripada Lastovu, odnosno lastovski propisi se odnose i na Sušac.
Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Su%C5%A1ac
Otok je blag i brežuljkast sa strmim liticama na JZ obali. Sidrenje u prvoj uvali zapadno od U. Mihovila i posjetajedinoj trojici stanovnika otoka, pastiru, svjetioničaru i ribaru. Osim svjetionika, jedne stare crkvice i napuštenih kuća, otok ima i oko 200 ovaca.
Tekst napisao Tomislav Šakić
Sidriti se može u malim uvalama na južnoj strani otoka, dubine su od 8 do 10 metra. Sidrenje izbjegavati kada su vremenski uvjeti nepovoljni jer sjeverni i južni vjetrovi ovdje pušu jako i donose nemirno more.
Nakon sidrenja obavezno prekontrolirati sidro i očistiti ga od invazivne alge Caulerpa koja se pojavila u podmorju Suška.