Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Djeca u četiri dana sagradila batanu

Kad manifestacija traje 47 godina, poput »Ribarskog tjedna«, neprestano se mora izmišljati nešto novo da tradicija ne preraste u rutinu. Ove godine tradicionalno druženje na kraju kolovoza osvježeno je edukativnom radionicom »Mala škola brodogradnje«. Djeca i more, dobitna kombinacija.
Za razliku od mnogih projekata financiranih europskim fondovima, koji služe samo da blagoglagoljivi društveno angažirani udrugaši otmu eure, škola na Trgu Stjepana Radića ostavila je trag. Malu batanu od 2,4 metra s latinskim jedrom koju je 11 polaznika radionice, uz pomoć voditelja Davora Mihalića, porinulo u crikveničkoj luci.
U nekoliko dana djeca, osnovnoškolci i trojica srednjoškolaca, izgradila su brod. Radionica je krenula teorijom, a potom su se nacrti prebacivali na drvene ploče. I krenula je gradnja. Malo vodootporne šperploče, rebra od bora, kobilica od jele i sve to obloženo smrekom, jednostavan je recept kako izgraditi barku.
- U početku je bilo malo straha od alata jer se djeca baš ne susreću s ubodnim pilama i brusilicama i neugodnim zvukovima koje proizvode. No, sad nema dovoljno alata, svi bi radili odjednom, zadovoljno objašnjava Zagrepčanin Davor Mihalić iz udruge »Mreža« iz Zagreba koja je u četiri godine okupila 200 djece u radionicama brodogradnje, od Istre do Dubrovnika.
U Crikvenici su batanu gradili Crikveničani Klara Brajković i Toni Pelić, Novljanka Franka Gašparović, Driveničani Jure Šimić i Marijan Šiftar, Senjkinja Lucija Biondić te sestre iz Zagreba Sonja i Iva Gazilj.
- Imam starije i mlađe učenike, šegrte i kalfe, kroz smijeh dočarava raspon godina brodograditeljske posade Mihalić.
Što je bilo najkompliciranije, pitamo jednu od najmlađih brodograditelja, Senjkinju Luciju.
- Kad smo radili s ubodnom pilom. I peglom, kaže Lucija dok mi slušamo »prijevod« koji kaže da je »pegla« vibraciona brusilica neugodna zvuka.
Mihalić kaže da su mali brodograditelji odradili 90 posto posla. Sami su proizveli kobilicu, rebra, dno, palubu, oplatu. Šef radionice tek je pripasao bokove da batana ne bi propuštala. Batane poput crikveničkih mogu bez problema ploviti. Ljudi ih uzimaju da bi im djeca usvojila prva pomorska znanja, neki ih stavljaju u dvorišta, nekima služe kao dekoracija ispred restorana.
Reakcije na radionicu su jako dobre. Kako gostiju, tako i Crikveničana koji se ponose svojom pomorskom tradicijom. Danas na području Crikvenice brodove grade dva brodograditelja, registrirano je više od četiri tisuće plovila. Crikveničani žive s morem.

Ime bira facebook stranica
Kakav je to brod koji nema ime? Naravno, i proizvod dječjih i dječačkih ruku dobit će ime. Demokracija je saživjela u potpunosti. TZ Grada Crikvenice je ponudila pet imena na svojoj facebook stranici. Crkveniškinja, Kotorka, Kirica, Vavik parićana i Sarag.

Dogodine crikvenički guc
Crikveničkoj skraćenoj batani neće trebati registracija jer je kraća od 2,5 metra. Sljedeće godine morat će se pripremiti registracija jer je ideja TZ Grada Crikvenice, koja je organizirala radionicu, da djeca izgrade originalni crikvenički guc.