Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Dani male brodogradnje

U ‘Lavovu' lučicu u Podstrani akoštalo je šezdesetak brodova namijenjenih ‘našemu čoviku, našemu moru i našoj potribi', kako je je rekao Damir Skelin, jedan od organizatora Dana hrvatske male brodogradnje, trećih po redu, koji će trajati do nedjelje. Pasare, gumenjaci, gliseri, barke s natkabinama, ribarski, turistički i izletnički, ali i nekoliko finih ‘oboritih' brodova djelo su hrvatskih kalafata, s mora i kopna, koji se godinama bore i preživljavaju usprkos državnim spoticanjima i stranoj konkurenciji.

Otac Miljenko i sin Bruno Sykona iz Zagreba, prije jedanaest godina su započeli proizvodnju pasara od tri, četiri i pet metara, a pogoni su im u Zagrebu i Svetom Martinu na Muri u Međimurju.

- Vezani smo za more, još od 1958. godine sam na Murteru gledao kako se rade brodovi, a kasnije i naučio dosta. Stoga smo i odlučili raditi tradicionalne brodove, koji će služiti za ribarenje, turizam, prijevoz. Dodali smo krmene platforme koje daju dodatnu stabilnost i služe za ulaz i izlaz iz mora. Ove petmetarske s kabinom, imaju dva plus jedan ležaj, i na njih može motor do 50 konjskih snaga. Dosad smo napravili dvjesto komada, nije bilo reklamacija, a sve čista manufaktura. Naš je dizajn, nismo nikoga kopirali, a radi nas četvorica - ponosan je Miljenko Sykona, na čijim je pasarama istaknuta cijena od 32,9 tisuća kuna, a ona s kabinom 42,9 tisuća.

- Teško izlazimo na kraj, plaćamo trošarine na nacionalni proizvod. Nije problem platiti PDV, svaki porez koji me ne ubije rado ću platiti, ali što je previše, previše je. Englezi naprave 15 tisuća malih plovila, Talijani i Španjolci po 20 tisuća, a mi 600 komada! A nekad je samo Kvarnerplastika radila četiri tisuće godišnje. I sve ih prodala - iznosi Sykona, čije su pasare dobre i za Dunav; jednu je kupio i vukovarski gradonačelnik Željko Sabo.

‘Refuli' su pravi jadranski brodi, nasljednici onih nekadašnjih pasara, istranki, dalmatinki... ali imaju i ekskluzivnih izdanja. Od ‘opena' dužine 4,9 metara i cijene od 18 tisuća kuna, do elegancea dugog 9,20 metara, čija cijena ovisi o opremi. Premda je u marini izložba, a ne sajam, nekoliko manjih ‘refula' već je prvog popodneva našlo kupce. Veljko Haggia u Zagrebu ih proizvodi od 1991. godine, a zadnjih sedam godina i to serijski, samo pasara ima 22 modela, do 2,4 do 9 metara.

I gumenjaka ima svih vrsta, najkvalitetnije, od materijala hypalona izrađuje ih zagrebačka tvrtka ‘Bura', a voditelj prodaje Ivan Runac navodi kako su skuplji, ali i neusporedivo trajniji od običnih PVC čamaca. Bajbot od 2,1 metra stoji 8,5 tisuća kuna, a šminkerski gumenjak od 6,3 metra s unutrašnjim motorom je oko 200 tisuća kuna i juri do 40 čvorova.

Osmometraše ‘šibenik 800' i ‘šibenik 800p' izrađuje šibenski kalafat Mirko Dunkić:
- Sa četrnaest godina san zabija prvu pocinčanu brukvu u batanu, i do danas, sve ovo drva šta se vidi, radin sam. Radim ‘šibenike' desetak godina, i mogu bez velike hvale reć da je to jedan od najkvalitetnijih brodova na Jadranu ovakvoga tipa. U prvome redu san mislija na stabilnost, a pod dva, funkcionalnost i lako održavanje. Moj plavi brod u Dubrovniku, jednako je plav ka i prije sedan godina. A sve to jer moja ruka i oko na sve paze, bila bi sramota da mi neko ispravlja brod - priča kalafat Dunkić, koji brodove radi samo za poznatog naručitelja, a s motorima od 300 konja cijena im je oko 80 tisuća eura.

- Garancija? Deset godina, koliko oće... A komod je posebna priča, ovaj je za guštanje i na njega može leć šest osoba, dok ovi privredni ima kokpit od četiri metra, dvanaest ljudi tu more komodno radit - uvjerava nas Dunkić.

Uz rivu su vezana i aluminijska plovila, vani su uobičajeni takvi brodovi, a u nas se još gledaju kao inovacije. Svoj prvi je zavarila tvrtka ‘Salona Var'. Marko Stupalo i otac mu Mladen godinama rade s aluminijem i iz zabave su odlučili načiniti brod od vječnog materijala.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

Članovi udruge Bracera iz Supetra na braceri "Roditelj" iz 1907. godine

- Ovi brod je čista ekologija, vridit će i kad ga budeš tija rastopit, jer se raspast neće nikad. Doveli smo ga pokazat, pa ako se pokaže da se ljudima sviđa, nastavit ćemo ih radit - objašnjava Stupalo, procjenjujući kako ih je izrada prototipa stajala oko 20 tisuća eura.

o njega je i ‘Colnago 30' koji je projektirao Luka Colnago, a to mu je osmi aluminijski brod, njegove neobične i moćne konstrukcije plove po svim svjetskim morima. Ovaj mu je naručilo hvarsko komunalno poduzeće, skupljat će otpad po Paklinskim otocima. Desetmetarski brod koji izgleda kao rekvizit iz ‘Mad Maxa' gone dva vanjska motora ukupne snage 300 konja, može dohvatiti 34 milje. Luka i njegov kompanjon Duje Alač skoro su ga u cijelosti izradili sami.
- U slučaju potribe, ukrcaš 20 vatrogasaca i pičiš. Ovo će bit najbrže škovace na Jadranu - smije se Luka.

ARHIVA