Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Četiri zadnje stanovnice Lubenica

Dvije Marije, Marta i najstarija Krista u Lubenicama došašće provode uz toplu kuhinjsku peć, poslije ručka prošetaju do groblja, a kad padne mrak izmole krunicu. Jedina božićna želja koju imaju, iako znaju da im se neće ispuniti, je da se u Lubenice vrate ljudi jer onda bi se vratili i svi pomalo zaboravljeni običaji

Dok se u ovo predbožićno vrijeme gradovi nadmeću blještavilom blagdanskih dekoracija i količinom žaruljica kojima će osvijetliti svoje ulice i trgove, preostale stanovnice Lubenica na otoku Cresu kažu da su sretne ukoliko im svijetli - javna rasvjeta. U njihovom malom naselju ovog prosinca nije zasvijetlila ni jedna dodatna zvjezdica ili jela, pa se za njih preostali dani do kraja godine ni po čemu neće razlikovati od prethodnih 11 mjeseci.
Dvije Marije, 84 i 83-godišnjakinje, 81-godišnja Marta i 86-godišnja Krista jedine su Lubeničanke koje i ovu zimu provode u svom selu i s nostalgijom se prisjećaju dana kad su sve kuće u Lubenicama bile pune, kad je župna crkva za ranojutarnje mise zornice bila ispunjena do posljednjeg mjesta, kad su uskim seoskim ulicama još trčala dječica.
- Devet dana prije Božića imali smo zornice na koje nas je barba Dume, zvonar, pozivao zvonjavom sa zvonika u šest sati ujutro. Barba Dume je zvonio, din-din-din, pomalo, jedva bi se čulo, pa sve glasnije i glasnije, ma znaš kako je bilo lijepo, za plakat. Lijepo je bilo prije za Božić, kad je bilo puno ljudi - sjeća se teta Krista svoje mladosti.
Na Božić su u Lubenicama bile čak dvije mise, u 8 i 11 sati, a teta Krista se još sjeća gdje je tko imao mjesto u crkvi.
- Pernaćani, mladići su stajali kod sakristije, a Podolani s desne strane. Stariji su imali svoja mjesta u klupama, a mi djeca smo stajali po sredini crkve, između klupa. Žene su bile straga i crkva je bila uvijek puna ljudi - priča ova najstarija Lubeničanka, odličnog pamćenja, iako je noge više ne služe kao nekad.
Kroz smijeh prepričava jedan običaj koji je nekad razveseljavao lubeničku djecu. I tamošnji mališani su, naravno, voljeli dobivati poklone, ali njima ih nije donosio sv. Nikola, a kamoli Djed Mraz. Prema legendi koju prepričavaju najstarije stanovnice, kroz dimnjak se spuštao osobno Bog (u dijalektu Boh) i djeci pod jastuk ostavljao pokoju jabuku ili naranču, fritule ili koji drugi kolač. Djeca su se jako veselila i tim vrlo skromnim poklonima, a osim kolača, za Božić se pekao i poseban kruh u obliku pletenice s ukrasima od kukuruza.

Jedne tradicije Lubeničani se ne odriču, a to je izrada jaslica. Već nekoliko desetljeća to je zadatak Cvetka Kuljanića, 48-godišnjaka koji živi i radi u Cresu, ali često boravi u Lubenicama kako bi pomogao majci i teti oko poslova u kućanstvu, a usput obiđe i svoje stado ovaca.
- Jaslice sam počeo raditi u osmom razredu osnovne škole, zajedno s još nekim prijateljima. Jedan po jedan, oni su se odselili iz Lubenica, pa sam ostao samo ja da se brinem o jaslicama, u čemu mi pomaže Dinko Mlacović. Nekad su bile puno veće i bogatije, a postavljali smo ih na jedan od pokrajnjih oltara, ali, kako je i ljudi sve manje, tako smo i njih smanjili dovoljno da ih smjestimo uz glavni oltar - kaže Kuljanić.
Dvije Marije, Marta i najstarija Krista u Lubenicama došašće provode uz toplu kuhinjsku peć, poslije ručka prošetaju do groblja, a kad padne mrak, izmole krunicu. Nema blještave rasvjete, glasne glazbe i petardi, kod njih je Božić i dalje samo blagdan Isusovog rođenja. A jedina božićna želja koju imaju, iako znaju da im se neće ispuniti, je da se vrate ljudi u Lubenice jer onda bi se vratili i svi pomalo zaboravljeni običaji.

Izvor: www.novilist.hr

ARHIVA