Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Casanova - ponos Vrsara

Giacomo Casanova je rođen u Veneciji 1725. godine, u glumačkoj obitelji. Bio je zanemareno i boležljivo dijete te je ubrzo poslan u Padovu na školovanje. Naučio je svirati violinu i postao je svećenik što je bio odličan izbor za osobu koja je imala intelektualne sposobnosti, a ni novčića u džepu. To zvuči kao uvod u biografiju intelektualca 18. stoljeća koji je život posvetio intelektualnom radu i kreposnom životu, međutim stvarnost je u ovome slučaju krenula u jednom posve drugačijem smjeru.
U svojim tinejdžerskim godinama otkrio je užitak koji pružaju žene našavši se u krevetu s dvjema sestrama koje su potjecale iz bogate venecijanske obitelji. Otad je posebno bio sklon dvostrukom zavođenju. Pretpostavlja se kako je Casanova, za svoga života, zaveo stotine žena. One su potjecale iz svih mogućih slojeva društva, bile su prostitutke, plemkinje, seljanke i vremešne dame. Sudeći prema portretima, nije bio osobito privlačan, ali njegovi suvremenici tvrdili su suprotno. Bio je izrazito visok za Talijana svog vremena i pomalo ljepuškast, no njegova privlačnost ležala je u muževnoj pojavi i neodoljivom šarmu. Što god je radio bilo je prožeto profinjenošću, bilo to obrazovanje, javni govor, zavođenje, kockanje ili špijunaža. U svojoj je dvadesetoj godini bio strastveni kockar i mnogo je novca gubio zbog tog svog hobija. Jednakom intenzivnom strašću i žarom proganjao je svaku ženu koja mu se svidjela. Ako bi mu nakon tih aktivnosti ostalo slobodnog vremena, odlazio bi na koncerte duhovne glazbe i pisao stihove za crkvene zborove.
Prema vladajućoj klasi Venecije imao je vrlo prezriv stav zbog čega je bio omražen i bačen u tamnicu kao špijun. Pravi razlog tome što je bio zatvoren na pet godina bez suđenja vjerojatno leži u Casanovinom flertu s jednom od inkvizitorovih ljubavnica. Iz čuvene je venecijanske tamnice pobjegao nakon petnaest mjeseci. U tome mu je pomogao svećenik zarobljen u tamnici iznad njegove. Casanova mu je preko tamničara poslao Bibliju i porciju makarona, a tamničar nije primijetio neobičnu težinu pošiljke. U Bibliji se, naime, nalazila željezna šipka kojom je svećenik iskopao rupu u podu i izvukao Casanovu, nakon čega su pobjegli dignuvši ploču krova.
Nakon bijega iz tamnice putovao je svijetom izbjegavajući venecijanske inkvizitore. Utjehu je pronalazio u daljnjem osvajanju žena. Unatoč zakonu o razdvajanju spolova u Konstantinopolu, uspio se približiti jednoj muslimanki. Jedne noći, za vrijeme udvaranja, pokušao joj je skinuti veo s lica na što se ona vrlo naljutila. Casanova je kasnije, sa žaljenjem, shvatio kako je dama bila voljna skinuti sve, samo ne veo s lica.
U Parizu je bio vrlo angažiran u organizaciji lutrije i ušao u ekskluzivne krugove zbog svojeg zanimanja za okultizam. Među očaranim ženama, iz visokog društva, našla se i markiza d'Urfé. Naravno, postao je njen ljubavnik kojeg je uzdržavala. Ona je sama bila kabalist i vjerovala je kako Casanova komunicira sa svijetom duhova te njenu dušu može preseliti u tijelo muške osobe. Lukavi ljubavnik prihvatio je tu ulogu vodeći ljubav s pomno odabranim mladim djevojkama. Uvjeravao je markizu kako će se ona inkarnirati u muško tijelo ukoliko mu neka od djevojaka rodi sina. Taj pariški skandal trajao je godinama, sve dok se Casanova nije umorio i digao ruke od svega.
On je čvrsto vjerovao kako celibat može narušiti zdravlje muškarca te je nastavio osvajati žene obasipajući ih skupim darovima. Sva njegova osvajanja stoje u sjeni jednog susreta u Italiji. Prilikom posjete napuljskom vojvodi bio je predstavljen njegovoj štićenici Leonidi. Beznadno se zaljubio u nju i molio vojvodu za njezinu ruku. Ovaj je pristao kada je vidio Casanovu iskreno zaljubljenog, ali problem je nastao kada je zavodnik upoznao Leonidinu majku. To je bila njegova stara ljubav Ana Maria Valati koja mu je, sedamnaest godina ranije, rodila kćer. Da, pogodili ste! Casanova se zamalo oženio svojom kćeri.
Starost ga je sustigla u dvorcu grofa Waldsteina na sjeveru Češke gdje je bio dvorski knjižničar. Zadnjih trinaest godina svoga života pisao je svoje memoare prisjećajući se svojih pobjeda i trenutaka slave iz mladosti. Vjerojatno nije ni sanjao kako će njegovi memoari biti prevedeni na više od dvadeset jezika i slavljeni kao remek-djelo. Objavljeni su više puta, ali su u cijelosti tiskani tek 1960. godine i primljeni s nevjericom. Još nijedan čovjek prije njega nije za sobom ostavio memoare prepune intimnih stvari iz svojega života u kojem je uživao svim osjetilima.
U dva je navrata boravio u istarskom gradu Vrsaru kojeg u svojim memoarima naziva Orsara i tvrdi kako se ne zaslužuje nazivati gradom jer je tada pripadao papi kao dar od Mlečana. Casanovin suputnik je bio mladi franjevački redovnik, brat Stefano, koji ga je tamo odveo na ručak k jednoj štovateljki pobožnih ljudi. Izjedan tugom, zbog teškog financijskog stanja i ponovnog pojavljivanja neke bolesti koju mu je priuštio njegov raskalašeni život, nije bio raspoložen za druženje. Međutim, dobra ga je žena prihvatila kao pobožna mladića koji će u Rimu uskoro obući svetu halju, servirala mu je odličnu ribu prženu na ulju i ponudila ga istarskim refoškom, vinom koje je bojom slično rubinu i danas se servira uz krepkija i jača jela (narezak, masnija pečenja i ovčji sir). Refošk i gozba mladome su Casanovi popravili raspoloženje pa je ubrzo zaboravio nevolje koje su ga mučile kada je bio stigao u Vrsar. Uvjerio se kako se neugodna bolest, od koje je patio, barem privremeno povukla pa je više pažnje posvetio domaćici. Prema Casanovinim tvrdnjama, pokazala se ljupko popustljivom nakon uvodnih milovanja, ali se pobunila kada joj je htio odati potpuno priznanje. Ipak, sljedećeg se dana činila ushićenom zbog toga što su se tako blisko upoznali te je iste večeri, velikodušno, Casanovi ponudila ono što mu bilo zakinuto noć prije. Mladi su ljubavnici imali na raspolaganju svega nekoliko sati, a tek što je Casanova zaspao, u sobu mu je uletio gazda kako bi ga podsjetio na nastavak putovanja jer je ploveći uz istarsku obalu, tog dana, htio pristati još i u Puli. Ukrcali su se na tartanu. Brat Stefano im je pokazao što je sve ponio iz Vrsara. Bilo je tu vina, sira, kobasica, slatkiša i čokolade. Džepovi njegove svete halje bili su puni hrane i slatkiša. Casanova je imao više apetita za lijepe žene nego za hranu, ali njegova su zavođenja često uključivala i raskošne gozbe. Omiljeno predjelo bila mu je juha od rakova, zatim su dolazile školjke s afrodizijačkim svojstvima koje je puštao kliziti između grudi svojih ljubavnica, otkud ih je s užitkom jeo.
U spomen na tog velikog pustolova i hedonista, od 26. do 28. lipnja 2014. godine, u Vrsaru će se održati, šesti po redu, Casanovafest, festival ljubavi i erotike. Festival, kroz različite umjetničke sfere slavi erotiku, ljubav i svevremensku temu ljubavnih odnosa koje je Casanova proživljavao cijelim svojim bićem. Festival, uz prirodne ljepote Vrsara, vješto unosi gastronomski užitak, književne večeri, glazbeni i scenski program, predavanja, izložbe i kazališne predstave. Odličan je izbor za ljubitelje kulturnih događanja i ukusne hrane uz poseban naglasak na slavljenje putenih užitaka.