Britansko zlato nestalo na Mljetu
Ima jedna stara špijunska priča koje se uvijek sjetim kad se u medijima spomene prestolonasljednika s najdužim stažem od 65 godina čekanja na krunu, princa Charlesa. Vezana je uz mitski otok Mljet i njegov posjet 1996. godine, kad se Princ u pratnji s kraljevskim arhitektom iznenada pojavio na Odisejevu otoku.
Sve je to bilo neslužbeno, koliko se sjećam, Njegovo Veličanstvo nije ni planiralo, ni vidjelo Zagreba. Zašto je nasljednik slavne loze Albiona samo godinu dana od službenog završetka rata došao na Mljet nikome zapravo nije bilo dokraja jasno. Svi su pomalo bili iznenađeni što njegov program nema veze s tek završenim ratom, humanitarnim i sličnim pitanjima primjerenim tim godinama.
Princ je, priopćeno je, jedan od najljepših otoka Mediterana stigao sa svojim arhitektom kako bi inicirao jedan od svojih globalnih projekata održivog razvoja u vrijednim, izoliranim cjelinama. Nije od toga na koncu bilo ništa, ali sjećam se da nas je u redakciji "Globusa" jako zainteresirala ta priča, pa smo čak i objavili razgovor s arhitektom Thomsonom, odrađen nakon mjesec dana u njegovu londonskom studiju.
Od cijele te predstave najzanimljivije je bilo mljetsko tumačenje iznenadnog dolaska princa Charlesa na otok. Stariji koji su se ili sami sjećali, ili znali po priči svojih starijih, odmah su komentirali: - Aha, engleska podmornica iz rata koja je prevozila zlato. Ma kakav održivi razvoj, mi tako živimo već stoljećima.
Sjetili se jedne nevjerojatne epizode iz prve polovine Drugog svjetskog rata u kojoj su glavni junaci trojica britanskih obavještajaca. Taj davni u Hrvatskoj nepoznat događaj i veliki uspjeh britanske tajne službe, Mljećani su odmah povezali s dolaskom prestolonasljednika.
Što se dogodilo? Početkom lipnja 1942. Britanci šalju podmornicu s tri obavještajca na južnu stranu Mljeta prema uvali Saplunara s ciljem da ih iskrcaju i rasporede u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Dvojica su britanski državljani, a treći je Slovenac Stanislav Rapotec kojega će slovenski povjesničari kasnije nazvati slovenskim Jamesom Bondom.
U podmornici su radiostanice i veća količina novca, a navodno i zlata, sve to namijenjeno kraljevskoj vojsci Draže Mihailovića. Rat je u ranoj fazi, Velika Britanija još podržava dinastiju Karađorđevića, što se promijeniti 1943. godine nakon što nova špijunska misija na čelu s Fitzroyem Mc Leanom ne navede Winstona Churchilla da počne suradnju s Titovim partizanima.
S podmornice se na pješčano tlo Sapunare iskrcavaju usred mračne noći, po jakom jugu, iznose tehniku i vreće s novcem i zlatom, ali u sveopćoj gunguli nestaje dio tih vrijednosti. Po mljetskoj predaji do dana današnjeg ne zna se gdje je to blago završilo. Je li možda zakopano negdje na otoku?
Autentičnost akcije potvrđuje glavni londonski arhiv, gdje sam našao čak i specifikacije novca koji su obavještajci iskrcali na Mljetu, ali zlato se nigdje ne navodi. Je li ga uopće bilo? Ako jest, je li se radilo o dijelu zlata dinastije Karađorđević, poslanom za pripomoć četničkim snagama Draže Mihailovića? Tko ga je uzeo i sklonio?
Uglavnom, priča o nestalom kraljevskom zlatu i dandanas se može čuti među sve rjeđim svjedocima svjetskog rata na Mljetu. Sjajna je, mogla bi poslužiti i za scenarij za uzbudljiv ratni film.
Princ Charles ovoga se puta nije pojavio na Mljetu. Mora biti da je pitanje britanskog zlata riješeno još 1996. godine.
Izvor: www.slobodnadalmacija.hr