Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Bombe na dnu Jadrana - vojna tajna

Dana 30. travnja 2010. gradonačelnik Pesara, grada na talijanskoj obali udaljenog 60-ak nautičkih milja od istarske obale, ponovno je uputio molbu talijanskom ministru obrane Ignaziju La Russi da mu odgovori na opetovane zahtjeve izjašnjavanja o postojanju enormnog odlagališta bombi nedaleko od obale kod Pesara jer ga javnost pritišće, u prvom redu ribari na obali regije Marche koji, prema medijima, boluju od raznih bolesti - kašlja, dermatitisa, konjunktivitisa, proljeva, upale dlanova.
Ministarstvo obrane nakon nekoliko mjeseci šalje dopis u kojemu objašnjava da je odlagalište već davno očišćeno i da je cijelo područje sanirano.

No, javnost u toj jadranskoj regiji, koja je, uz Istru, članica jadranske Euroregije, ne miruje, a istraživački novinar Gianluca Di Feo, koji je otkrio to odlagalište, opovrgava navode ministarstva.
- Nijemci su u povlačenju 1944. godine odložili na dno mora ispred Pesara i Fana bombe napunjene iperitom, a radi se o 1.316 tona otrovnog plina. Godine 1951. na zastupničko pitanje tadašnji podtajnik u ministarstvu obrane Tambroni potvrdio je postojanje odlagališta, čak je iznio koordinate, no od tada ništa nije poduzeto, piše Di Feo, koji je 2009. objavio šokantnu knjigu "Državni otrovi" (Veleni di Stato).

U knjizi autor se koristi podacima iz britanskih i američkih vojnih arhiva da bi ispričao priču o sudbini velikog arsenala kemijskog i bakteriološkog naoružanja koje je izgradio Mussolinijev režim. Od 1936. pa do kraja fašizma 1943. u 46 talijanskih tvornica proizvodilo se godišnje oko 20.000 tona iperita za vojne potrebe. Di Feo tvrdi da je veći dio tog neiskorištenog arsenala završio u moru, dijelom u Tirenskom ispred obale regije Campania, a dijelom u Jadranu ispred obale regije Puglia (južni Jadran).
Novinar koji radi za tjedni list L' Espresso veli da se radi o arsenalu za potrebe Mussolinijeve ratne mašinerije od oko 220.000 tona iperita i ostalog bakteriološkog naoružanja, a veći dio odložen je u morskim dubinama. Podaci zaprepašćuju, a govorimo o slabo poznatim stranicama povijesti.

U uvodu knjige Di Feo piše: "Cijela istina o našem opasnom, moćnom i tajnom arsenalu. Smrtna mašinerija koja tiho nastavlja zagađivanje života Talijana".
No, tu smo i mi s druge strane Jadrana, zatvorenog mora, koji to ne bismo trebali znati ili bismo se trebali praviti da nas ne zanima? Trebalo bi nas interesirati je li dio Mussolinijevog arsenala završio i duž istočne jadranske obale. U Hrvatskoj se malo o tome govori, tek kad se nešto opasno dogodi, no to je pravilo i kod naših susjeda. Ipak, izgleda da je kod njih literatura raznovrsnija i bogatija.

Godine 1999. u Italiji je aktualan bio slučaj odlaganja bombi NATO saveza koje su talijanski ribari počeli izvlačiti mrežama. U Chioggi i kod Pesara bilo je nekoliko incidenata - ribari ranjeni uslijed eksplozija bombi. Nastupila je faza reakcije javnog mnijenja: obalne općine i tamošnje lučke kapetanije priznale su da ih nitko nije obavijestio o postojanju točno definiranih odlagališta bombi za potrebe NATO-ovih aviona koji su se vraćali s vojnih misija na Balkanu.

Te, 1999. došlo je i do diplomatskog sukoba između talijanske vlade i NATO saveza jer se ustanovilo da talijanski politički vrh nije bio obaviješten o tome da se Jadran koristio za odlaganje bombi. Znao je vrh talijanske vojske, koji je potom priznao da su s NATO-om dogovorili šest zona u međunarodnim vodama Jadrana.
No, nedavno je u Italiji objavljena knjiga talijanskog novinara Giannija Lannesa koja opovrgava te podatke. Novinar tvrdi da NATO i talijanske vlasti lažu kada govore da je u Jadranu naznačeno šest posebnih zona gdje se vojni avioni u povratku s vojnih misija oslobađaju bombi i raketa koje nisu iskorištene tijekom misije.
Takvih je zona čak 24, a one se ne nalaze samo u međunarodnim vodama, nego i unutar državnog prostora, kako s talijanske tako i s hrvatske strane - tvrdi novinar i dodaje da se zone za vojni otpad prostiru od Trsta, odnosno sjevernog Jadrana, pa sve do juga, do Santa Marije di Leuce, grada pred Otrantskim vratima.

Izvor: www.glasistre.hr

ARHIVA