Mali Lošinj/otok Lošinj
Osnovna vegetacijska zona otoka je zimzelena (šume crnike, lovorike i bora) dok se na sjevernom dijelu otoka, na vrhovim i obroncima Osoršćice nalazi i listopadna zona (šuma hrasta medunca i bjelograba), koja je raširenija na otoku Cresu, gdje se na području Sv.Petra nalazi stablo hrasta staro oko 1.000 godina.
Krajem 19. st. velika površina otoka Lošinja bila je pošumljena borovima zahvaljujući profesoru Ambrozu Haračiću koji je, za vrijeme svog života na otoku, dokumentirao oko 1.500 biljnih vrsta od kojih 939 spada u autohtone vrste (npr. mirta, planika, lovor, primorska pepeljusa), 230 u ljekovito bilje (npr. kadulja, konopljika, komorač, lavanda, lovor, matar, origano, ruzmarin) te 80 vrsta u egzotično bilje koje su na Lošinj donijeli lošinjski kapetani po povratku sa svojih putovanja.(npr datulje, agave, agrumi, juke, meksički kaktusi (opuntia), palme, magnolije, pistacije, mimoze, oleanderi, indijske smokve).
Idilični pejzaž, izuzetno bogat biljnim i životinjskim svijetom, posve je prošaran kamenim suhozidovima koji su služili za sprječavanje erozije zemljišta, odvajanje vrtova maslinika te zbog dijeljenja parcela između zemljoposjednika.
Najljepše vrijeme za aktivni ili rehabilitacijski odmor i posjet otoku Lošinju period je od ožujka do lipnja, kada je zbog cjetanja bujne vegetacije zrak ispunjen aromatičnim mirisima..
Više o biljnom svijetu Lošinja na http://www.veli-losinj-croatia.com/losinjska-flora.html