Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

´Viktorija´barbe Antiše ima 163 godine

Teško je, nemoguće, izbrojiti sve friže na madirima, na bokovima tim starim drvene gajete imena "Viktoria". Nemoguće je i bore na licu barbe Antiše, vlasnika tog broda od šest metara, prebrojiti. Gajeta je to jedna od najstarijih, ako ne i najdugovječnija na Jadranu.
Ima 163 godine od kada je ispod ruku kalafata ugledala svjetlo dana. 1851. godine u Trogiru složeno je i zadnje njezino rebro, opiturani su joj bokovi, uglancane su prova i krma, i predana je svom prvom vlasniku. A priča seže u 1946. godinu, kada su je kupila braća Domić, Duje, sada 87-godišnjak i Ante, sada 84-godišnjak.

Luka upisa Tran 1851.
Ante Domić još uvijek na ribe ide s tom drvenom ljepoticom kojoj u požutjelim papirima na talijanskom pišu sve karakteristike. U osobnoj karti gajete "Viktoria" stoji da je duga 6 metara, široka 2,30, s gazom 0,78, dvije tone teška, za pet članova posade, te s lukom upisa Tran iz 1851. godine, pod rednim brojem ribarskih lađa 212. Tran je tadašnji Trogir, a svoje zadnje godine "Viktoria" boravi u mandraču u čiovskim Slatinama.
- Ribarska smo familija, a osim ribarenja smo prebacivali i kamen s Čiova u Loru. I to sve na vesla, na mišiće, tek 1955. godine smo i motor nabavili, pa je bilo puno lakše. Išlo se tada na sviću na ribe, tratom smo srdele lovili. I drugo blago iz mora - priča nam s prove stare gajete barba Antiša, dok s ponosom pokazuje na ono malo mriža s kojima sada barata, oko 200 metara prostrica.
Godine su se uvukle u te stare ruke, mišići su kao i vid sve slabiji, no on i dalje svaki dan ide na more.
- Evo jutros sam diga švoja (op.a. list, romb) skoro četiri kila je ima, i neki dva kila moli. Nađe se još uvik u moru i skuše i trlje, dignem i koju palamidu. A mriže vam kalam popodne, pa ih dignem ujutro. Nema više u starca snage kako je bilo prije, ali se ne dam. Pa' sam i ove zime u more, jedva su me izvukli, i moždani udar sam na moru preživija, no tvrdoglav sam ja, pa opet iznova uvik na more idem - zbori nam ovaj 84-godišnjak, koji loše i čuje, slušni aparat je uvijek u uhu, pa kako on nama viče, tako se u mandraču skupilo puno Slatinjana.
Domaći došli javiti se svom barbi Antiši, pa ga zezaju da pojača aparat, a on će spremno:
- Imam vam ja snage još i dite napraviti...
Ima snage, ima, a njegova priča o gajeti teče dalje:
- Dobro je očuvana, no zadnjih godina snaga mi kopni, sve manje u nju ulažem. Prije mi je svaku sezonu prijatelj Bračanin Vinko Šelentić renovira gajetu svako lito. Bilo je para tada, bija sam pomorac prvo na trabakulima koji su prevozili ugalj do Rijeke, poslije na Jadroliniji sam bija prvo kormilar, zatim i zapovjednik na trajektima, plovija do Rijeke, Trsta, do Grčke. Znam svaku valu na Jadranu, plovija sam na svim rutama. I ljudske živote smo spašavali mi pomorci Jadrolinije kada smo po fortunalima juga bolesnike sa škoja prevozili na kopno - nabraja Antiša, koji je s 55 godina života otišao u penziju. I od 1985. godine plovi samo na svojoj gajeti.
- Puno ribe sam na ovu provu izvuka. Pamtim kada sam i oca Matu vodio na pokladnu minu (mjesec u veljači) na ciple i komarče. On je bija bez nogu, gangrena ih odnila, pa sam barilo od srdela, bačvu, napunija starom robom do pola i onda oca u nju stavija i s njim na brod. Nalovili smo se tada podno Brača i srdela potezući tratom na kraj, svitleći s feralima od 800 svića. A ostima smo ubili više od 20 kila komarči i lubina - sjeća se lijepih dana i noći na gajeti barba Antiša. S knedlom u grlu iznosi obiteljske tragedije koje su ga dovele do toga da razmišlja o prodaji Viktorie.
- Osta sam sam sa ženom Biserkom, sin Marin mi je umra u tridesetoj godini, osta' sam i bez zeta, samo kćerka Darija i unuka Marina su s nama, pa nema ko sa mnom na more. A ne mogu gajetu više ni održavati iako hrastovina i bukovina od kojih je sagrađena nisu još propale.
I tako nam govori Ante Domić kako je u muzeju brod mlađi od njegova 15 godina. Traži on pomoć kako bi se sačuvala ova ljepotica od stoljeća i pol. Ako na moru vidite gajetu ST 4714 i sretnete barba Antišu, znajte da će vas ponuditi domaćom rakijom i domaćim sušenim smokvama. Jer kako ističe stari ribar, dalmatinski običaji, oni s mora, izumrijeti ne smiju. Ako oni nestanu, nestat' će i narod...