Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

‘Iz jadranskih podrtina prijeti nam radioaktivni otpad’

Priča o eksploziji odbačene NATO-ove bombe, koju kao mogući uzrok kornatske tragedije spominje Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac iz te akcije, ponovno je aktualizirala temu o opasnim tvarima i vojnom otpadu koji prijete iz jadranskih dubina.

Premda se takvi problemi ne pojavljuju samo u Jadranu, nego i u drugim "zatvorenim" morima poput Baltika, pitanje zaštite akvatorija postaje još važnije kad se zna da su turizam i ribarstvo među glavnim gospodarskim zamašnjacima za Hrvatsku, Italiju i Crnu Goru.
Nekoliko je kritičnih točaka u Jadranskome moru za koje se pouzdano može govoriti o prisutnosti opasnih materijala.

Prije svega je riječ o zoni u Jabučkoj kotlini, koju je tadašnja JRM koristila za iskrcaj streljiva, zatim o lokacijama potopljenih brodova sa sumnjivim teretima pokraj Ancone i Brindisija, te o nizu zaljeva poput Kaštelanskog i Bakarskog, u koje su se godinama (ne)izravno slijevale ili odbacivale opasne tvari.
Talijanski novinar Gianni Lannes u svojoj je knjizi ustvrdio da su duž Jadrana - u međunarodnim vodama, ali i u hrvatskom i talijanskom teritorijalnome moru - 24 zone u kojima se nalaze NATO-ove bombe odbačene nakon bombardiranja Srbije tijekom 1999. godine.

No, široj su javnosti manje poznate priče o navodno namjerno potopljenim brodovima koji su prevozili opasne terete, među kojima Lannes spominje i brod "Cavtat" iz flote dubrovačke "Atlantske plovidbe", koji je u srpnju 1974., nakon udara jednog talijanskoga broda, potonuo na dubinu od 96 metara pokraj Otrantskih vrata s teretom od gotovo 500 bačava s otrovnim tetraetilom, spojem olova koji služi za "pojačanje" benzina. Iako je veći dio opasnih tvari izvađen iz broda već godinu nakon havarije, talijanski ekoaktivisti i dalje upozoravaju na potencijalnu crnu točku.
- Prije osam godine ispred Ancone potopljen je brod "Nicole", koji je prema službenim ispravama prevozio 2800 tona mineralne sirovine za proizvodnju stakla, ali sumnja se da je teret zapravo bio radioaktivan. Brod još uvijek leži na 30-ak metara dubine ispred talijanske obale Jadrana. Sličan se slučaj zbio i 1990. godine nakon eksplozije tankera "Val Rosandra" koji je potonuo kod Brindisija. Iako je brod većim dijelom bio nakrcan polivinilkloridom, vrlo je vjerojatno da je u spremnicima bilo i kemijskog otpada - navodi Gianni Lanes u svojoj knjizi.
Odbačeni opasni i vojni otpad u Jadranu veliki je problem i za hrvatske ekoaktiviste, koji često pokreću lokalne akcije za uklanjanje materijala s morskoga dna, ali smatraju da je za rješavanje prijetnji iz dubina potrebna međunarodna inicijativa.
- Prema dostupnim podacima, problem u Jadranu i te kako postoji, ali još uvijek nije toliko eskalirao kao, primjerice, u Baltiku, gdje su nedavno pronađene velike količine odbačenog oružja i streljiva iz oba svjetska rata, i to neposredno uz podmorski plinovod "Sjeverni tok" koji povezuje Rusiju i Njemačku.

Naš su glavni problem nepotpuni podaci o lokacijama i količinama odbačenog otpada u Jadranu, bez obzira na to je li riječ o opasnim materijalima ili streljivu. Temelj za rješavanje takve situacije bit će konačno proglašenje Jadrana posebno osjetljivim morskim područjem, čime će se prevenirati slične situacije u budućnosti i početi rješavati "zaostali slučajevi" - ističe Vjeran Piršić, predsjednik Udruge "EkoKvarner".

Zatrovana riba kod Rijeke
- Znatno veću opasnost za živi svijet u Jadranu, ali i za sve nas koji živimo uz njegove obale, predstavlja nekontrolirano izlijevanje kanalizacije, te loši ekološko-zaštitni sustavi u industrijskim pogonima uz more. Svi znamo što je minulih desetljeća završavalo u Kaštelanskom zaljevu iz "Jugovinila", "Salonita" i drugih pogona na širem splitskom području.
Znatno su aktualnije ozbiljne naznake da teški metali iz riječke termoelektrane završavaju u zraku, a time posredno i u moru, gdje ribari love zatrovanu ribu - dodaje Vjeran Piršić.

‘Bomba' na rubu Kornata
Javnosti najpoznatiji primjer uspješnog zbrinjavanja potonulih brodova s opasnim teretom u Jadranu zbio se u proljeće 1988. godine, kad je iz podmorja na južnom rubu kornatskoga arhipelaga izvučen talijanski brod "Brigitta Montanari" koji je potonuo u studenome 1984. godine. Stručnjaci "Brodospasa", tadašnje Inine "Petrokemije" iz Omišlja na Krku i drugih tvrtki tada su riješili problem s 1300 tona kancerogenog vinil-klorid-monomera koji se nalazio u brodskim spremnicima.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA