Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

83 tisuće eura za uništavanje ribarskog broda

Krajem godine svi hrvatski ribari koji se više ne žele baviti gospodarskim ribarstvom moći će se javiti na natječaj.

Krajem godine svi hrvatski ribari koji se više ne žele baviti gospodarskim ribarstvom moći će se javiti na natječaj Ministarstva poljoprivrede i budu li udovoljavali kriterijima, brod će im biti uništen, a oni će za to dobiti novac. Dio je to programa Operativnoga plana (2007.-2013) za što je Hrvatska iz Europske unije dobila 11,6 milijuna eura , od kojih je 4,7 milijuna eura namijenjeno scrapingu, programu koji je tako nazvala Europska unija, a riječ je o uništavanju brodova kako bi se smanjila ribarska flota i spriječio prekomjerni izlov ribe koji je u zemljama EU-a već dosegnuo 80 posto ribljeg fonda.
Koliko će se hrvatskih ribara odlučiti za scraping (u prijevodu s engleskog struganje) još je nepoznato. U Ministarstvu poljoprivrede ne raspolažu brojkama i objašnjavaju da europske propozicije ne dozvoljavaju prednatječajne ankete. No s obzirom na preporuku da bi ribarsku flotu trebalo smanjiti za pet posto i raspoloživi iznos od 4,7 milijuna eura, dolazi se do izračuna da bi se moglo raditi o 40-ak brodova.
Po već utvrđenim cjenovnim tablicama odšteta za brod od 50 BRT iznosila bi 83 tisuće eura, a za duplo veći 250 tisuća eura.
Od toga iznosa vlasnici brodova platili bi uništavanje svog broda. Dakle, nakon što im brod bude izrezan u rezalištu, novac bi im bio isplaćen, ističe Irena Jahutka, voditeljica službe za EU fondove u Ministarstvu poljoprivrede.
Iako je novac za tu mjeru Hrvatska dobila po programu do 2013. , može se povlačiti do 2015, a ta je mjera predviđena i u programu za iduće razdoblje, čija je izrada u tijeku. Uz tu su mjeru, u novom programu i niz drugih, primjerice o prenamjeni ribarskih plovila za druge djelatnosti.
Nigdje u operativnom planu nismo naveli da mjeru scrapinga provodimo zbog ugroženosti ribljeg fonda u našem moru, već da je namijenjen ribarima koji idu u mirovinu ili se žele baviti nekom drugom djelatnošću, ističe Jahutka.
Europska unija scraping provodi već duže vrijeme, pa su tako njime bili obuhvaćeni i talijanski ribari. No, ističe Jahutka, kod Talijana je bila drugačija primjena tih mjera i nije se, kao u našem slučaju, strogo pazilo na njihovu provedbu.
Stjepan Nedoklan, vd. predsjednika ceha ribara pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, vrlo je oprezan i ističe da još nisu vidjeli nikakvu odluku. Ministarstvo bi trebalo izraditi pravilnik i tek nakon toga znat ćemo na čemu smo. Da bi se ušlo u program scrapinga ribari uz ostalo moraju imati određeni broj sati ribarenja , povijest ulova, itd, kaže Nedoklan.
Talijani su bili zadovoljni jer su dobili dobre novce, ali mi smo skeptični, jer je od tada prošlo vrijeme, a novca baš i nema.
Iz iskustva mogu reći, da je izlov kod susjeda Talijana i nakon scrapinga ostao isti, jer su veliki ribari preuzeli posao malih, odnosno onih koji su se odlučili za scraping. Nedoklan navodi da je u Hrvatskoj ribarska flota stara 40-50 godina. U plivaličarskoj floti su veliki i novi brodovi, dok je kočarska minorna u odnosu na talijansku. Ukoliko se ribari odluče na scraping pitanje je tko će loviti u našem moru, pita se Nedoklan i upozorava da stranci ne mogu ulaziti u naše vode do 1. siječnja 2015. Što će biti poslije, nitko ne zna, ustvrdio je.
Predstojnik zavoda za istraživanje mora i okoliša na Institutu "Ruđer Bošković" i ugledni međunarodni stručnjak Tarzan Legović ističe da je hrvatska ribarska flota mala i beznačajna da bi naškodila Jadranu.
Kad govorimo o ribarskoj floti, o čijoj floti govorimo, o hrvatskoj? Pa Hrvatska uopće nema ribarsku flotu. Ako govorimo o Jadranu i o redukciji ribarske flote onda moramo govoriti o redukciji talijanske flote. Ako je nekome brod nerentabilan i on iskoristi scraping, dobije novac i i povuče se iz ribarstva to je u redu, ali to ne rješava problem. To može riješiti samo redukcija flote onih zemalja gdje je ona prevelika, to su Italija, Španjolska, one zemlje koje su zapravo more i uništite. I sad bi oni htjeli da i mi reduciramo flotu, a što zapravo ništa neće promijeniti s obzirom na broj brodova u Hrvatskoj, tvrdi Legović.
Inače, o politici ribarenja u zemljama EU-a, ali i čitavom svijetu, profesor Legović kaže da komercijalnoga ribarstva kakav je danas u budućnosti neće biti ni u zemljama EU-a, niti u svijetu jer je riblji fond prepolovljen.
U Jadranu nema prelova samo unutar hrvatskog obalnog područja, ali u svim drugim područjima koja su dostupna svim ostalima ima. Ljudi misle da je Jadran mali i da ga je lako preloviti, ali situacija s Atlantikom je gora, a s Pacifikom još gora.
Većina mora je prelovljeno zbog komercijalnog ribarstva i zato se svijet mora početi baviti akvakulturom što je moguće prije ili će more ostati bez riba. Cijeli svijet, a ne samo EU mora krenuti u intenzivno davanje poticaja ribarima da pređu na akvakulturu. Tako bi svoje brodove iskoristili za hranjenje, uzgoj riba. To je budućnost, EU ide u tom smjeru , ali još nema koncepciju kako to napraviti. Njezina politika ribarstva je smušena, nekonzistentna i ne radi dobre poteze, smatra Legović.
Kada je određena riba prelovljena optimalna strategija treba biti da je se više ne lovi jer samo se u tom slučaju može obnoviti do količine kada je optimalan izlov ponovo moguć. Ali to EU ne razumije i pogrešno zagovara koncepciju najvišeg održivog izlova. To je nemoguće kada je 80 posto ribljeg fonda u morima zemalja EU-a izlovljeno. Dakle, po tim podacima izlov niti je najviši, niti je održiv i protivan je Konvenciji o zaštiti biološke raznolikosti koju je potpisalo 160 zemalja i koje su se dogovorile da neće izlovljavati more tako da nestanu vrste. I prijašnja, ali i sadašnja strategija o najvećem održivom izlovu koji nije aplikativan za stanje u sustavu su pogrešne, ali odgovorni u EU se drže štapa kao pijan plota, a ne znaju gde se taj štap može, a gdje ne može upotrijebiti, smatra Legović.
Znači li to da za 20 godina nećemo jesti ribu jer je neće biti. Ne, jest ćemo još bolju ribu. Primjerice tune, i ove naše uzgojene kod Kalija koje koštaju 50 eura po kilogramu i koje se izvoze u Japan, odgovara profesor Legović.
To su, kaže, najbolji uzgajivači tune na svijetu, a Kali je mjesto koje ima najveći dotok novca po glavi stanovnika na Mediteranu.
Na pitanje hoće li hrvatsko more zbog akvakulture i uzgoja raznih riba i školjaka postati svojevrstan kavez, Legović odgovara - ma kakav kavez. Možemo proizvoditi pet milijuna tona ribe, dovoljno za čitavu Europu, a vi te kaveze ne biste ni vidjeli.
Uzgajanje riba je budućnost svih komercijalnih ribara i što prije pređu na akvakulturu to bolje. Potražnja za ribom raste. Uzgoj je rješenje i uzgojena riba je bolja od prirodne jer se o uzgoju brinu znanstvenici. Brancin iz uzgoja je bolji od divljega, jer je kontroliran, nema parazita itd. Istraživanja su otišla tako daleko da mi danas znamo uzgojiti visokokvalitenu ribu, tvrdi profesor Legović.
Za ribarstvo Hrvatska raspolaže s 58.870 četvornih kilometara mora, a cjelokupni ulov u BDP-u manji je od jedan posto.
Postoje dvije osnovne kategorije ribolova na moru - gospodarski i negospodarski.
U Registar ribarske flote upisano je 4039 plovila. Najveći postotak više od 80 posto čine plovila manja od 12 metara duljine. Najznačajniji dio ukupne tonaže hrvatske ribolovne flote čine plivarice, a najznačajniji dio ukupne snage višenamjenska plovila (više od 45 posto) koja su tipična za mediteranski oblik ribolova, u kojemu najčešće nema ciljanih vrsta i u kojemu ribari tijekom godine često mijenjaju alat.