Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

31.03.2011. Iz Švedske došao u Čepić graditi glisere

U Čepiću je nedavno počeo s proizvodnjom brzih brodica. Već iduće godine planira ih u istarskom pogonu izgraditi više od sto. Dio pogona ima u Švedskoj, a proizvodnju je donedavno imao i u Poljskoj. Branko Cvetković je Šveđanin, porijeklom iz Hrvatske, koji je odlučio doći u Istru i otvoriti pogon u kojem će zaposliti više od 20 ljudi.
Općina Kršan je njegovoj tvrtki Kompas brodice d.o.o. iznajmila staru zgradu, koju će uskoro početi sređivati. Zasad je osposobio jednu veliku prostoriju da bi počeo s proizvodnjom manjih brodica. Za veće će trebati izgraditi novu halu. U Čepiću planira izrađivati i dijelove za brodice.
Svoje proizvode izvozi. Kaže da se ne bavi direktnom prodajom, već je orijentiran samo na proizvodnju, dok je prodaju povjerio agentima. Po brodice će dolaziti kamioni iz Poljske te ih prebacivati u Švedsku, odakle odlaze krajnjim kupcima. S Cvetkovićem smo razgovarali o tome zašto je odlučio proizvodnju preseliti u Istru te kakva je poduzetnička klima u Hrvatskoj.

Imate tvrtku u Švedskoj, a dio proizvodnje ste imali u Poljskoj. Zašto ste zatvorili pogone u Poljskoj i otvorili u Istri?

- Radna snaga je tamo postala preskupa, a kao što je poznato, proizvodnja zahtijeva jeftiniju radnu snagu ili, pak, novu tehnologiju. U Švedskoj imamo novu tehnologiju pa nam nije potrebno puno radnika, a u Poljskoj je bilo jeftinije imati veću radnu snagu. Kad su se cijene u Poljskoj toliko podigle, tražili smo gdje bismo preselili pogone. Prvo smo gledali mogućnosti u Bjelorusiji i Estoniji, da bismo se na koncu odlučili za Hrvatsku. Zatim sam dvije godine obilazio Hrvatsku, od Dalmacije do Istre, ne bih li vidio koje su mogućnosti. I vidio sam da ih ima puno. Ali ima i puno papirologije.

U Poljskoj je papirologija bila jednostavnija. Tamo otiđeš kod javnog bilježnika i on ti sve objasni, da ti papire i to je to. Ne trebaš, kao ovdje, obilaziti puno kancelarija. No, u Hrvatsku me privuklo to što mi se činilo da bi scenarij mogao biti sličan onom u Poljskoj, gdje je mala brodogradnja postala zapravo velika u smislu proizvodnje, velikog zapošljavanja i puno izgrađenih pogona. Tu mogućnost sam vidio i u Hrvatskoj. No, zaboravio sam da je ovdje biznis "kupi-prodaj". Svi se bave trgovinom, a malo njih proizvodnjom.

Kažete da je u Poljskoj radna snaga postala skupa. Hoćete reći da je u Hrvatskoj još uvijek jeftina, ili barem jeftinija nego u Poljskoj, pa se i isplati ulagati u proizvodnju?

- Da, sto posto se isplati ulagati. Razlika je što su u Poljskoj ljudi bez problema dolazili u sedam sati na posao, bili su plaćeni po satu, što su sami tražili.

Niste imali stalno zaposlenih?

- Ne, oni su bili stalno zaposleni, ali pola njih nije htjelo raditi 40 sati tjedno, nego više, pa su stoga i htjeli biti plaćeni po satu. Najčešće su radili po 48 sati tjedno.

Koliko je radna snaga jeftinija u Hrvatskoj u odnosu na Poljsku?

- Oko 20 posto.

Zasad imate šest zaposlenih. Mislite li ove godine još zapošljavati?

- Do kraja godine bi ih trebalo biti 20-ak.

Ovdje većina ljudi smatra, a pokazala su i neka loša iskustva, da inozemne tvrtke koje odluče kod nas ulagati u proizvodnju najčešće donose prljavu industriju koju ne mogu imati u svojim matičnim zemljama. Koliko je, prema Vašem mišljenju i iskustvu, zaštita okoliša važna kod nas, a koliko u Švedskoj, odnosno gdje su strože kontrole?

- Ovdje je to strože na papiru nego u realnosti, dok je u Švedskoj obratno. Na primjer, u Švedskoj su sindikati vrlo jaki. Ako tamo imate deset zaposlenih, jedan će sigurno biti sindikalist i on je taj koji najčešće pazi da se u pogonu poštuju svi standardi. Tamo se i za sve što se dogodi na poslu zove policija. I za najmanji incident. Ovdje se, koliko sam shvatio, puno toga prikriva.

No, kod nas je, recimo, otvoren Rockwool za koji domaći ljudi upozoravaju da zagađuje, dok ista tvrtka drugdje očito posluje po višim standardima. Radi li Vaš pogon u Švedskoj na isti način kao i ovaj u Istri? Jesu li isti standardi ili ste ovdje opušteniji?

- Ne, nismo opušteniji, upravo suprotno. Na poštivanje hrvatskih zakona još smo nadogradili iskustva iz Švedske. Na primjer, kod nas nitko ne smije u pogonu raditi bez zaštitne maske jer inače odmah dobiva otkaz. Nikoga ne želim vidjeti ni bez rukavica. Dakle, posebna pažnja je na radnicima. Kad nekoga zaposlite za stalno, vi zapravo ulažete u njega i želite da vam on ostane. Jedino tako možete dobiti kvalitetu rada.

Kakva je stručnost radne snage u Hrvatskoj, jeste li imali problema kod zapošljavanja radnika u istarskom pogonu?

- Bilo je svega. Jedan 45-godišnjak je došao na razgovor za posao rekavši da je to morao učiniti zbog Zavoda za zapošljavanje, ali da ne želi raditi. Barem je bio iskren.

Ne mislite valjda da ljudi ne žele raditi?

- Ne, nego je bilo ljudi koji su rekli da ne žele raditi ovdje jer ih ne želimo plaćati na crno. Ne samo da ne želimo, nego ni ne možemo. Mi vodimo evidenciju brodova po brojevima. Dakle, na godinu izgradimo više od sto brodica i svaka ima svoj broj, registraciju. Ne mogu stoga sada izgraditi, recimo, brodicu i evidentirati je pod broj jedan, a nakon nje izgraditi drugu pod brojem sedam. To tako ne ide. S druge strane, ako radimo sve na crno, kako će se graditi škole, bolnice, kako će se isplaćivati mirovine?

Kakva je poduzetnička klima u Hrvatskoj. S kakvim ste se problemima susretali prije no što ste pokrenuli proizvodnju?

- Kad dolazite izvana, imate samo jednu mogućnost, a to je uzeti rent-a-car s hrvatskim tablicama i ići okolo u potragu za terenom ili objektom gdje biste mogli početi s proizvodnjom. Ako idete okolo sa stranim tablicama, cijena istog terena raste i više nego duplo. To je nevjerojatno.

U jednu sam općinu prvo došao s prijateljevim autom, koji je imao hrvatske tablice, i tada su mi ponudili zemljište za 54 kune po kvadratu, da bi mi kasnije, kad sam došao sa svojim autom, rekli da je došlo do greške te da zemljište košta 250 eura po kvadratu. Vi se smijete, ali meni nije bilo smiješno jer sam već bio spreman uložiti novac. Zato smo odlučili potražiti općinu u kojoj ćemo moći normalno funkcionirati.

Osim toga, je li bilo i drugih problema?

- S kim god razgovaraš kaže ti da se paziš inspekcije. Zato sam otišao u Rijeku pitati inspekcijske službe što sve moram učiniti da poštujem propise. Neki su mi odgovorili, dok su mi drugi rekli da to nije njihov posao, da oni samo kažnjavaju, a da pojašnjenje propisa potražim kod sličnih proizvođača. Svakako bih preporučio stranim investitorima i da pronađu dobrog odvjetnika i knjigovođu koji će im pomoći u papirologiji.

Može li se iz toga zaključiti da je poduzetnička klima kod nas loša?

- Naprotiv, odlična je. Pogotovo za izvoz. Zato me čudi što se ništa ne događa.

Istarska županija trenutno donosi svoj model za izlazak iz krize. No, vladajući kažu da nema zainteresiranih ulagača u proizvodnju. Vi ste ipak bili zainteresirani. Poznajete li još nekoga tko bi ovdje ulagao?

- Da, bili su neki moji prijatelji iz Švedske. Zainteresirani su za preseljenje proizvodnje u Istru. I jedna finska kompanija koja radi za autoindustriju razmatra mogućnost dolaska u Potpićan. I oni bi zaposlili 30-ak ljudi.

Što se Vama čini, je li moguće spojiti turizam i proizvodnju?

- Turizam je zadovoljstvo, opuštanje na kojem se može zaraditi novac. Ali mislim da je tu velika konkurencija. Pogledajte što se dogodilo Španjolskoj, koja je preizgrađena, zatim Grčkoj. Zemlje koje izvoze svoje proizvode su ipak stabilnije i bogatije. Poljska je svojedobno bila 20 godina iza bivše Jugoslavije, a danas je, zahvaljujući izvozu, ispred Hrvatske.

No, ne vidim zašto turizam i proizvodnja ne bi bili u suživotu. Čak naprotiv, meni je turizam koristan jer će neki turist možda vidjeti moje brodice, što nikada ne bi bilo moguće da nije doputovao u Istru na odmor. Ali izvoz je taj koji diže ekonomiju. Istina je da u proizvodnji uvijek spavaš na čavlima. To je stalno investiranje. Ne možeš za ono što zaradiš računati da je tvoje, nego to moraš ponovno ulagati.

Koliko Vas ovdje u poslovanju opterećuju porezi i prirezi?

- Ništa više nego drugdje. Jedina zamjerka su trošarine na plovila, čega nema nigdje na svijetu osim u Hrvatskoj. Kad bi svi kod vas plaćali poreze, onda vjerojatno ne bi bilo potrebe ni ovdje uvoditi trošarine. Jedan Šveđanin plati godišnji porez koji mnogi Hrvati neće platiti cijeli svoj život. I ponosan je zbog toga.

Vjerujem da ste upoznati s malom brodogradnjom u Hrvatskoj, koja se posljednjih godina počela buditi. Kako je ocjenjujete?

- Svi učimo, pa tako i oni. Učenje nikada ne smije prestati. Pozitivno je što ima malih brodograditelja u Hrvatskoj, ali iskreno sam mislio da ih je više i da više prodaju.

Mislite li da ta industrijska grana ima potencijala i kod nas kao u Poljskoj?

- Ima ogromnog potencijala. Pogotovo izvoznog. Ne znam zašto se to ovdje više ne iskorištava.

Mi se volimo hvaliti tradicijom u brodogradnji. No, kolika je osposobljenost ovdašnje radne snage prema Vašem dosadašnjem iskustvu?

- Ovdje sigurno ima sposobnih radnika u brodogradnji. Prvi sam se put susreo s time da na plastificiranju više rade žene, dok su u drugim mojim pogonima isključivo radili muškarci.

Primijetio sam u pogonu jednu djevojku koja radi na brodici. Rekli ste da je ona trenutno šefica.

- Nije trenutno, ona je šefica.

Izvor: www.glasistre.hr

ARHIVA