26.04.2010. Konobo moja - pizzama i ćevapima pritrujena
Koliko god da se uoči početka svake turističke sezone svi trude naglašavati kako nam je autentičnost u ponudi jedan od glavnih aduta i nešto što gosti cijene i pamte, u ugostiteljskom segmentu još smo uvijek jako daleko od autohtonosti i brendiranja.
Pa iako će se većina turističkih i ugostiteljskih stručnjaka složiti oko toga kako je dalmatinska konoba (ali i istarska) prepoznatljiv dio naše gastroponude koji je najbliže onome što bismo voljeli da i naši gosti prepoznaju kao originalno naše, jelovnici u našim konobama još uvijek su miljama daleko od autentičnosti.
Tako se, na žalost, u ponudi naših konoba samo 29 posto jela može nazvati dalmatinskima, a tek 5,3 posto slastica koje se nude kao desert su originalne slastice obalnog područja. Najbolje je stanje s vinima: čak 63 posto ponuđenih vina na vinskim kartama naših dalmatinskih konoba su - dalmatinska.
Pokazalo je to vrlo zanimljivo istraživanje koje je u suradnji s ugostiteljima i studentima Ekonomskog fakulteta u Splitu napravio prof. dr. Ljudevit Pranić s Katedre za nacionalno gospodarstvo Ekonomskog fakulteta u Splitu. Baveći se vrlo intenzivno upravo turizmom i ugostiteljstvom kao dijelom našega nacionalnoga gospodarstva, dr. Pranić došao je do iznenađujuće loših podataka kada je ponuda u našim konobama u pitanju.
Tražeći odgovor na to gdje smo u ponudi konoba danas, gdje želimo biti sutra i kako ćemo stići do željenog cilja brandiranja i prepoznatljivosti te vrste ugostiteljske usluge, dr. Pranić i njegovi studenti, analizirajući ponudu u 20 dalmatinskih konoba, saznali su da u većini ugostiteljskih objekata koji nose naziv "konoba" nema baš previše dalmatinskog u ponudi jela i slastica, pa one u većini slučajeva ničim ne odaju posebnost i originalnost koju bi trebale imati kao mjesta gastroužitaka u lokalnim specijalitetima Dalmacije.
U njima, umjesto dalmatinskih biranih jela koja odišu tradicijom kulinarstva ovog podneblja, nalazimo podjednako zastupljene pizze, ćevapčiće, gulaše i - girice. - Na žalost, rezultati su poražavajući za sva ponuđena jela. Na jelovnicima 20 analiziranih konoba nalazi se čak 521 jelo, od kojih 71 posto nisu jela iz Dalmacije.
Dakle, manje od trećine svega ponuđenog je autohtono jelo ovog podneblja u ugostiteljskom objektu koji bi trebao značiti pravu oazu gastroponude Dalmacije. Prisutnost dalmatinskih jela na jelovnicima konoba varira od samo 11 posto do 60 posto na pojedinim jelovnicima.
S desertima je stanje katastrofalno jer od 27 ponuđenih slastica u konobama samo su dva dalmatinska, i to rožata (koja je originalnim podrijetlom francuska, ali se ovdje udomaćila stoljećima) i paradižot koji se priprema i u Austriji i sjevernoj Hrvatskoj, ali bez keksa kao "dalmatinskog" dodatka tom receptu.
Svi ostali kolači bili su internacionalni i ni po čemu prepoznatljivo naši - govori dr. Pranić, dodajući kako je najbolja ponuda vina jer u vinskim kartama prevladavaju upravo dalmatinska vina. Inače, jelovnike u konobama i njihovu autentičnost su ocjenjivali vrhunski kuhari, slastičari i sommelieri.
- Konoba je tradicionalni obiteljski objekt koji je s vremenom prerastao u ugostiteljski objekt. Konoba može funkcionirati kao malo poduzeće. Sve što se u njoj vidi, miriše, okusi trebalo bi biti proizvedeno u tom prostoru ili šire u Dalmaciji.
Izvor: www.slobodnadalmacija.hr
Ali, ako se nude uvezeni recepti i hrana, onda je to čista trgovina kao u svakom supermarketu. Kada u jelovniku konobe nailazite na pizzu i bečki odrezak, onda je to kao da na originalnu narodnu nošnju obujete patike! - slikovito kaže dr. Pranić koji je 12 godina studirao, radio i usavršavao se u Americi.