Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

25.03.2011. Život dugujemo ljudima s Murtera

Ovo što smo ja i moji sinovi doživjeli je jedna velika sramota. Ogorčeni smo na postupanje svih uključenih u naše spašavanje, nakon što smo u ponedjeljak poslijepodne doživjeli havariju kod Pašmana. Ono što je do sada izišlo u medijima jednostavno nije istina i zato želimo da se čuje i naša strana priče - rekao je Josip Kolega (61), dugogodišnji iskusni ribar iz Kali na otoku Ugljanu, koji se kao i nebrojeno mnogo puta ranije iz mjesne lučice sa sinovima Mirkom (31) i Tonćijem (35) uputio u ribolov prema otočiću Galijul. Tu ih je oko 15 sati uhvatilo je nevrijeme, a nakon desetak minuta u naletu jakih valova brodica im se prevrnula na bok.
- Taman smo se spremali baciti mreže, a prije nego smo uspjeli baciti "kavical" udarila nas je s boka jaka mareta i prevrnula nam brod. Udar je oca odbacio u kabinu, a mene i brata u more, ispričao nam je Mirko, mlađi Josipov sin, još vidno potresen nakon proživljenog brodoloma koji je umalo završio tragično.
Mirkov stariji brat Tonći nakon pada u more nekako se potom uspio domoći broda i izvući iz mora, no Mirko nije bio te sreće. Uhvatili su ga valovi pa je jedini izlaz vidio na kopnu udaljenom oko 500 metara od mjesta brodoloma.
- Nije mi preostalo ništa drugo nego plivati prema obali, a kada sam konačno doplivao bio sam izmoren, promrzao i gotovo bez odjeće. Činilo mi se da je prošla cijela vječnost kada sam ugledao brod na kojem su uz nekog meni nepoznatog čovjeka i ženu bili moj brat i otac. Kasnije sam saznao da su ploveći prema Murteru primijetili brata i oca koji su s broda mahali i vikali, a kada su ih ukrcali na svoj brod žena je nazvala centar 112 i obavijestila ih o svemu, događaju i lokaciji na kojoj se nalazimo. Tim ljudima koji su potom i mene ukrcali na brod te nas prevezli do Pašmana neizmjerno smo zahvalni, kao i čovjeku koji nas je na Pašmanu primio u kuću, dao nam toplu odjeću... spasio nas - ispričao nam je Mirko, no potom se prisjetio dolaska policije i njihova postupka koji je naljutio i razočarao i njega, jednako kao i njegova oca i brata.
- Mi jednostavno ne možemo shvatiti zašto smo toliko dugo bili u moru i zašto je policiji i tim spasiocima toliko dugo trebalo da dođu do nas. Ako se to zove spašavanje, e pa onda ne znam što bih više rekao - ogorčeno prepričava ribar potkrijepivši svoju priču podatkom da su ih sat i pol prije brodoloma zaustavili policajci s namjerom da im prekontroliraju dokumente. Međutim, u tome su ih spriječili veliki valovi pa su ih samo zapitali za dozvolu, a nakon što su im rekli naziv svog ribarskog obrta i broj dozvole, otplovili su prema Biogradu. Drugi susret s policajcima uslijedio je nakon brodoloma kada je do njih doplovio policijski granični brod "Nikola Tavelić" opremljen za spašavanje na moru.
- Umjesto da nam pomognu i da nas što prije odvezu liječnicima, oni su nam dali papir da zapišemo svoje podatke. Ni suhe čarape kod sebe nisu imali, a oni su spasioci - ljutito je zaključio Mirko dodavši kako je ogorčen i na organizaciju spašavanja putem centra 112. Mišljenja je da je upravo u obavještavanju i međusobnoj komunikaciji između službi izgubljeno dragocjeno vrijeme što bi nekom drugom ubuduće moglo značiti izgubljen život.

- Da je kontaktirana Pomorska policija na vrijeme, oni policajci koji su nas ranije legitimirali sjetili bi se gdje su nas vidjeli, a od Biograda su do nas mogli stići za pet minuta - ljutit je Mirko. Svoj život stoga, kaže, i on, a i njegov brat i otac, duguju ljudima iz Murtera bez kojih bi ih do dolaska spasilačkih službi zasigurno "progutalo" more. No, osim organizacije spašavanja, Kolege je ogorčio i odnos prema njihovoj imovini, a i okolišu. Naime, napominju kako je njihov brod ostavljen da pluta.

- Ne da nisu organizirali izvlačenje broda, već ga nisu ni označili kako bi upozorili ostale pomorce, niti su se pobrinuli za naftu koja je bila u brodu. Sve to smo sutradan obavili mi sami uz pomoć naših prijatelja, ronilaca i zaposlenika u ribogojilištu "Cromaris" - rekao je Mirko, a to je potvrdio i njegov prijatelj Ivica Ćikarela koji se nije mogao načuditi da je brod s toliko nafte ostavljen da pluta na svega kilometar od kaveza s ribom. Cijelu priču Kolege i njihovi prijatelji odlučili su podijeliti s javnošću u nadi da će se na njihovom primjeru nešto naučiti kako netko drugi ne bi morao prolaziti isto, a možda i izgubiti život.

Izvukli brod uz pomoć prijatelja Otac i sinovi Kolega sa svojim prijateljima i zaposlenicima ribogojilišta "Cromaris" u utorak rano ujutro otišli su do mjesta brodoloma kako bi izvukli brod i spasili što se spasiti još dalo, što je potrajalo gotovo cijeli dan. No, kako nam je ispričao njihov prijatelj Ivan Ćikarela, nitko, baš nitko iz policije, a niti iz Lučke Kapetanije cijeli dan nije prošao kako bi provjerio što se događa i u kakvom je stanju brod.

Ljuti na policiju Nakon što je doznao za brodolom svog zeta Mirka Kolege i njegova oca i brata, Gojislav Škara uputio se svojom brodicom na mjesto brodoloma od kojeg je prošlo nešto više od dva sata. Putem je naišao na policijski brod koji ga je zaustavio, a potom su mu zatražili dokumente i ribarsku dozvolu.

- Iako im je moj punac odmah objasnio da ide vidjeti što mu je sa zetom, da nam se brod prevrnuo, policajci su bili bezobrazno uporni - ispričao nam je Mirko Kolega dodavši kako ga nakon svega ne bi začudilo i da mu punca kazne zbog psovki koje im je u tako uzrujanom stanju uputio.

Prijavu uz pristojbu od 20 kuna moraju predati u Šibeniku Dan nakon što su izvukli brod i oteglili ga u Ždrelac, Kolege su primijetili da im nedostaje dosta alata. Utvrdili su kako je ispao iz broda, a potom su kontaktirali Kapetaniju kako bi im odobrili da alat s morskog dna pokupe kočom s obzirom da je kočarenje na tom dijelu zabranjeno.

- Najprije su mi rekli da im uputim mailom zahtjev, a onda su mi rekli da moram ispisati obavijest o nezgodi na moru i uz pristojbu od 20 kuna dostaviti Kapetaniji. Prva informacija je bila kako to moram predati u Preku, jer je brod tu registriran, a onda da ipak ne nego u Biogradu jer je to njihovo područje. Posljednja informacija je bila da moramo odnijeti tu prijavu o nezgodi u Šibenik, jer su otkrili kako područje gdje nam se to dogodilo spada pod njihovu nadležnost - s nevjericom nam je ispričao Mirko Kolega.

Izvor: www.zadarskilist.hr

ARHIVA