Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

25.03.2010. Tovare tjeraju sa Kornata

Kornatski magarci, osobito u najvećem naselju Vrulje, posljednjih su se godina, ako ne i desetljeća, namnožili u velikom i za taj mali sustav neodrživom broju, zato Pododbor Vrulje Udruge "Kurnatar", koja okuplja vlasnike kornatskih posjeda, već neko vrijeme planira rješavanje toga problema.
Stajalište je da se njihov broj treba reducirati na održivu mjeru. Naš stil života nije više isti kao stil života naših očeva i djedova koji su tovara, nakon radova u Kornatima, na provi ili u santini vozili natrag na kopno da ne bi ni 10 dana bio sam i prepušten sebi, ali i zato što im je trebao i na kopnu.
Mi odlazimo s Kornata i ostavljamo ga da reve na rivi, trpi žeđ i glad, i čeka da dođemo za dva-tri mjeseca!..., govore Kornatari.
- Sad smo na jednoj farmi pokraj Knina zbrinuli 11 magaraca, i to nakon tri godine čekanja da se vlasnici izjasne o ovom problemu. Odgovora nije bilo, no sad se neki bune, a kad pojedinca pitate kad je zadnji put napojio svojeg magarca, priča se okrene na drugu stranu...
Nikomu nije na kraj pameti ukloniti magarce iz Vrulja, treba ostaviti zdrave i radno korisne životinje i pronaći način i model kako o njima zajednički brinuti, govori Jakov Lovrić, predsjednik Pododbora Vrulje.
Od 11 tovara odvezenih u Knin, njih je pet-šest onemoćalo, stari su oko 25 godina, a ostalo su mladi mužjaci koji nikad nisu nosili samar pa nisu radno korisni. U Vruljama je još oko 35 magaraca, a među njima barem još 10-15 prekobrojnih.
Sve bi to bilo dobro i razložno da za sobom nije povuklo pobunu. Dvojica braće, Filip i Marin Mudronja, koji drže restoran u obližnjoj uvali Gujak, nezadovoljni što odjednom nisu svi prekobrojni magarci napustili Vrulje, zaprijetili su da će onima iz Vrulja koji ne brinu o svojim životinjama provaliti u kuće i u svaku smjestiti po jednog tovara... S druge strane, bune se i oni čiji je tovar prevezen na kopno.
Oni svoje tovare, inače, poznaju "u lice", iako, ako je tako, ostaje generalno pitanje - zašto o njima ne brinu? Krug je zatvoren u odgovoru: zato što ih se previše namnožilo, a stil života je takav da o magarcima sustavno ne mogu skrbiti jer stalnih stanovnika Kornata ustvari nema.
Žedan tovar u stanju je srušiti sve pred sobom da bi došao do vode. Od njihovih kopita i patnje zbog žeđi stradaju čuveni kornatski suhozidi, okućnice. Braća Mudronja žale se da im tjeraju ovce, piju iz pojila njihovih ovaca, ruše zidove. I dok stariji stanovnici Vrulja još i poznaju svoje tovare - bez obzira na činjenicu brinu li o njima ili ne - mlađi više i ne znaju čiji je koji.
- Evo, ja prozivam i samoga sebe zbog toga što se događa u Vruljama. Krajnji je trenutak da pomognemo i sebi i beštijama u ovomu problemu i da ne potičemo nebrigu o životinjama i o našim posjedima.
Magarci nam ne trebaju samo kao ukras, nego kao radne životinje o kojima ćemo brinuti, sve drugo je nehuman odnos prema njima i štetan odnos prema posjedima i Kornatima u cjelini, kaže Željko Jerat, član Udruge "Kurnatar". Ravnatelj Nacionalnog parka Kornati Neven Beus nudi ruku pomoći:
- Budući da imamo pogodan brod, iz Kornata do kopna prevezli smo tih 11 magaraca. Spremni smo prevesti i ostale za koje će vlasnici dati dopuštenje, i to zbog dobre suradnje i pomoći domaćem stanovništvu, ali i da sačuvamo suhozide od rušenja. Magarci su domaće životinje i, uz reduciran broj, imat će bolje uvjete i neće stvarati tolike probleme, kaže Beus.