Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

24.09.2010. Priča o invalidu i jedrenju

Diego Cukarić (46) već 27 godina živi u invalidskim kolicima. Tamo ga je odvela, kako sam kaže, luda mladost i - prometna nesreća. Danas je Diego hrvatski prvak u jedrenju, u jednoj osobitoj i kod nas još sasvim nerazvijenoj i nepoznatoj klasi, u finskoj jedrilici Charger 2.4 mR, odnosno „klasi 2.4", na jedinoj hrvatskoj regati za tu klasu Croatia Open u Puli, u listopadu. Već pet godina, odnosno od trenutka kad je kupio svoju jedrilicu, iza njega i još trojice jedinih Hrvata koji imaju istu klasu stoji Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski jedriličarski savez. Dvojica vlasnika takvih jedrilica su invalidi, Diego Cukarić i Boris Marangunić iz Poreča, a ostala dvojica su zdravi ljudi i - naprosto - jedriličari kao i oni. Valter Štemberger je jedan od „ostale dvojice" koji je prijatelju i kolegi Diegu pravio društvo na Adriatic Boat Showu u Marini Mandalina u Šibeniku.
-Ova jedrilica umanjenica je američke SI 12 klase koja je nekad vozila Americas Cup i nije rađena za invalide nego za veterane koji su i dalje željeli regatavati. No pokazala se izuzetno zanimljivom i upotrebljivom za ljude s hendikepom i postala je paraolimpijska klasa! Ne, ja još nisam bio na Paraolimpijadi, možda odem za dvije godine u London. - kaže Diego.
Jedrilicu je nabavio i platio oko 10 tisuća eura plus 22 tisuće kuna PDV-a, plus troškovi transporta na koje je također platio PDV itd.,itd... prije pet godina, a četiri godine jedri. Nije mogao dobiti nikakav „popust" u poreznim davanjima kao invalid jer ta jedrilica nije njegovo ortopedsko pomagalo već sredstvo za sport i razonodu, budući da je potreba kretanja invalida po moru u zakonskoj regulativi nešto sasvim drugo od potrebe za kretanjem po kopnu.
Kako je Diego prije nesreće jedrio u klasama za mlade, tako ga je stalno pratila želja koju možda i ne bi realizirao da na internetu nije saznao da postoji Charger 2.4. Na drugim jedrilicama i s njihovim posadama nije u međuvremenu jedrio jer uvijek postoji neki zazor, neko strahovanje kako će to završiti s ljudima koji imaju hendikep poput njega.
Sad već imaju i svoje državno prvenstvo u Puli, gdje je Diego član JK Uljanik Plovidba. Jedrilicu nakon svakog jedrenja diže iz mora, a uvjet da je negdje drži i da se može ukrcati jest niski ponton. Do sada je bio na tri svjetska prvenstva, u SAD, Grčkoj i Nizozemskoj ove godine. Nema baš visoki plasman jer za plasman treba trenera, cijeli tim, kao i ostali koji se ozbiljno natječu. U Italiji imaju 13 regata godišnje i flotu od stotinjak takvih jedrilica! Česi već 25 godina njeguju tu klasu. Svi pitaju kad će početi regate u Hrvatskoj, a kod Hrvata ona je, naprosto, još uvijek nepoznanica! Zato Diego poručuje Dalmatincima da se malo zainteresiraju za „2.4", a nada se da će dogodine upravo na Adriatic Boat Showu biti organiziran match race!
- Moram još reći da je ova jedrilica vrlo tehnički složena i zahtjevna, ima 16 koloturnika, konopa, 16 raznih komandi, mogućnost trimanja jarbola, to je pravi mali krstaš. Ta klasa jako pazi na formu ali dozvoljava sve preinake za hendikepirane jedriličare. Tako je, na primjer, prvak svijeta invalid bez ruke, ali zato njegova jedrilica ima ugrađene pedale za neke operacije koje bi inače radio rukom. Dozvoljeno je čak ugraditi i elektromotor za natezanje konopa, sve može biti prilagođeno hendikepu koji čovjek ima.
Diegova jedrilica ima 8 kvadrata jedara, jedna od dakrona i jedna od kevlara, glavno jedro i flok, duga je 4,30, teška 250 kilograma od čega 190 kilograma olova u kobilici tako da se ne može prevrnuti, a i građena je kao nepotopiva. Jedrio je s njom i po 30 čvorova vjetra, no regate za tu klasu prekidaju se na 22 čvora.
I pitanje za Diega - što mu znači njegova mala jedrilica?
-Znači mi puno, znači mi slobodu kretanja i po moru, rekreaciju, zabavu, užitak. Naposljetku, ne znam drugi sport u kretanju - dakle ako izuzmemo šah, streljaštvo itd.- u kojem ravnopravno sudjeluju zdrave i hendikepirane osobe! Naposljetku, ono što je Diegu uvijek problem kad ide zbog jedrenja u druge gradove su barijere za invalide. U Šibeniku je ABS za Diega uspio pronaći sobu s prilagođenim sanitarnim čvorom samo u vodičkom hotelu Punta, što nikako nije na ponos regiji koja ima ambiciju realizirati se kao poželjna turistička destinacija.