23.08.2010. Povratak supova u NP Paklenicu
Povratak bjeloglavog supa, ptice grabljivice koja je prije desetak godina napustila NP Paklenicu planiran je za sljedeću godinu, potvrđeno nam je u direkciji Nacionalnog parka. Kako smo saznali, u postupku je ishodovanje svih potrebnih dozvola, a za 3. rujan sazvana je radionica na kojoj će sudjelovati svi vodeći hrvatski stručnjaci koji će dati svoje mišljenje o povratku ove veličanstvene životinje.
Prvi dio projekta stajat će više od 100 tisuća kuna, od čega će veći dio izdvojiti ministarstvo kulture, a akcijski plan trajat će do 2016. godine. Prema nekim navodima u kavezima, koji će biti posebno izgrađeni, trebali bi biti nastanjeni bjeloglavi supovi iz zagrebačkog Zoološkog vrta koji su porijeklom iz Španjolske.
Goran Sušić, doktor ornitologije i inicijator projekta za zaštitu bjeloglavih supova na Cresu iz istraživačko-edukacijskog centra za zaštitu prirode Eko centar Caput Insulae-Beli, kazao nam je kako je on definitivno protiv nastanjivanja Paklenice španjolskim supovima, kada imamo i autohtone.
- Španjolski supovi samo na prvi pogled izgledaju isto kao i autohtoni supovi, ali po morfološkim i drugim osobinama su potpuno različiti. Oni jesu ista vrsta supova, ali naši su veći i krupniji te jedini žive na liticama uz more. Definitivno sam protiv mješanja genotipova, ukoliko je to moguće izbjeći, kazao je Sušić ističući kako je to njegov stav koji će iznijeti na radionici u Paklenici.
Na Cresu trenutno ima 110 parova, a neki od njih mogli bi završiti i na Velebitu.
- Moramo smanjiti smrtnost i povećati populaciju, što je moguće. U oporavilištu trenutno imamo 20 supova, a ako država tako odluči neki od njih mogli bi i na Paklenicu. Postoje još neke mogućnosti za nastanjivanje, jer supovi su ptice koje migriraju i kada bi im se na putu napravila staništa i hranilišta oni bi se tamo i zadržali, ali u to bismo trebalo uložiti više truda, kazao je Sušić i dodao kako su neki od creskih supova tako ostali u Italiji, Grčkoj i Španjolskoj.
Prvi bjeloglavi supovi na Paklenici su zamijećeni 1967. godine, a prije 11 godina u potpunosti su napustili Zadarsku županiju. Najveći problem bio je zatrovani mamci za vukove. Naime, strvinara koji su supovi jeli su lešine otrovanih vukova, što je utjecalo na veliku smrtnost. Ove veličanstvene životinje su i ubijane, a velika smetnja bio im je i dalekovod postavljen iznad riječice Krnjeze. Trenutno je situacija vezana za njihovu zaštitu puno bolja i izvjestan je povratak ove vrste na Paklenicu, jedino pitanje koje preostaje je hoće li to biti uvozni ili domaći supovi.
Izvor: www.zadarskilist.hr