Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

22.04.2010. Morske avio-veze na Jadranu - čista utopija

Hidroavionima besparica već godinama »reže« krila

Posljednjih godina više se puta o povezivanju hidroavionima ozbiljno govorilo, predstavljali su se investitori i potencijalni koncesionari, izvođeni su promotivni letovi, no svaki put se ispriječio problem novca i isplativosti.

Nisu samo amfibije ono na čemu žitelji Lošinja, mogu zavidjeti nekadašnjim Lošinjanima. Daleke 1902. godine brze brodske veze Mali Lošinj imao je s Trstom i Pulom čak 11 puta tjedno. Prije više od sto godina putovanje na relaciji Trst - Mali Lošinj trajalo je od 8 do 15 sati, a isto toliko danas traje putovanje na relaciji Zadar - Mali Lošinj.
Spoj morem Lošinja i Dalmacije izvan sezone sada se održava svega jednom tjedno, dok je prije sto godina Lošinj imao vezu sa Splitom, Lastovom i Dubrovnikom dva puta tjedno! Ljeti je jedna brodska linija povezivala Brijune s Lošinjom. Godine 1957. Mali Lošinj je u polasku i dolasku tjedno imao 24 pristajanja linijskih brodova i bio povezan s Rijekom, Trstom, Pulom, Zadrom, Dubrovnikom i Splitom. Jadrolinija je 1961. po prvi put na Jadranu uspostavila u sezoni svakodnevnu vezu Rijeka - Lošinj hidrokrilnim brodom »Vihor«, a vožnja je trajala 1,45 sati.
Danas, nakon 49 godina, brzobrodska veza katamaranom Rijeka - Mali Lošinj traje od tri do tri sata i 45 minuta! Redovnom autobusnom linijom od Malog Lošinja do Rijeke treba 3,5 sata. Iako je izgrađena autocesta, putovanje autobusom do Zagreba traje nevjerojatnih 6,20 sati!
Priča o hidroavionima na našoj obali Jadrana, tema je koja se svakih nekoliko godina zavrti u javnosti. Redovito se o toj vrsti prometne povezanosti govori kao idealnom rješenju za kvalitetno i brzo prometno povezivanje otoka, naročito onih malih, udaljenih i izoliranih, ali ne samo njih nego i većih otoka, koji bi se tako mogli povezati međusobno i sa svojim administrativnim središtima na kopnu. U prilog hidroavionima ide i činjenica da praktično svaka jadranska uvala može biti i zračna luka. Međutim, iako su svi jednoglasni u tome da se radi o povezivanju koje bi značajno unaprijedilo život na otocima, jer upravo o kvaliteti prometne povezanosti najviše i ovisi otočni standard, realizacija i dalje nije ni približno na vidiku. Pritom valja podsjetiti da se prije nekoliko godina o povezivanju hidroavionima naveliko govorilo kao o projektu koji, eto, samo što nije krenuo. Tako je u Novom listu, u izvještaju iz Rijeke, 11. rujna 2002. godine stajalo:
»Nakon 70 godina jučer je točno u 14 sati u riječku luku ponovno uplovio hidroavion Grumman G-21A »Gosse« C-FVFU koji osim dva člana posade može primiti još deset putnika, a njime su na promotivnu vožnju do Raba krenuli predstavnici Lučke kapetanije Rijeka i Primorsko-goranske županije. Osim što je predstavljao pravu atrakciju, ovo slijetanje bilo je i najava stalne linije koja bi trebala započeti s radom kroz nekoliko mjeseci, a na našem području povezivala bi Rijeku, Krk, Rab, Cres i Mali Lošinj, i to kao dio poslovnog plana tvrtke European Coastal Airlines (ECA) dvojice njemačkih poduzetnika. ECA je dobila koncesiju, no da bi se uspostavile redovite linije, gradska vlast mora odobriti pristanište bez kojeg nema ni letenja ovim, za naše prostore, novim prijevoznim sredstvom kojem primjerice, do Raba treba samo 18 minuta. Bude li sve kao što je planirano, dva nekadašnja riječka pristaništa, ono u riječkom lukobranu te na plaži Sablićevo, mogla bi dobiti moderno oživotvorenje.«
Svjedoci smo da ni dva riječka pristaništa nisu dobila moderno hidroavionsko oživotvorenje, a ni da otoci nisu amfibijama povezani s Rijekom. Inače, prije više godina prezentacija hidroaviona bila je upriličena i u malološinjskoj luci, ali sve je do danas ostalo na prezentaciji.
Pomoćnik ministra u Ministarstvu mora prometa i infrastrukture, Josip Borić iz Uprave za otoke kaže kako je prije nešto manje od dvije godine u Ministarstvu i jedna njemačka tvrtka također prezentirala projekt povezivanja otoka hidroavionima, te da su sa strane Ministarstva odrađene sve pripremne radnje, a kvarnerski otoci su trebali biti pilot projekt. Međutim, potencijalni investitor nije dobio planiranu potporu banaka, što je spriječilo daljnju razradu projekta. Lošinjski gradonačelnik Gari Cappelli također smatra da svako poboljšanje prometne povezanosti treba podržati, pa tako i ono hidroavionima koje smatra posebno prihvatljivim za otočane, ali kaže, kako se, kao i pred mnoge druge otočne projekte, i u ovdje postavlja problem novca i isplativosti.
Otočni enciklopedist, mr. Julijano Sokolić, koji je u sklopu izučavanja lošinjske povijesti mnogo istraživao i prometnu povezanost, konstatira kako je neshvatljivo da je Lošinj prije više od 80 godina imao hidroavione, a danas taj vid prometne povezanosti koji odlično funkcionira u mnogim državama, ovdje nije u funkciji.
Nevio Jadrošić, predsjednik Mjesnog odbora Ilovika, malog otoka lošinjskog arhipelaga, kaže kako mu je teško zamisliti da imaju vezu hidroavionom, kada godinama čekaju na izgradnju luke u Mrtvaškoj, koja bi ih kvalitetno povezala s Lošinjem: - Naravno da bi uvođenje hidroaviona bio veliki iskorak u kvaliteti prometnog povezivanja, ali iz naše perspektive je to jako teško zamisliti, jer se uvijek postavlja pitanje osiguranja sredstava, zaključuje Jadrošić.
I tako će vjerojatno povezanost hidroavionima i dalje biti na čekanju, odnosno projekt za budućnost, iako se radi o projektu koji je u dalekoj prošlosti sasvim lijepo funkcionirao. Naime, Mali Lošinj je imao vezu hidroavionom, a morska avioveza Zadra, Malog Lošinja i Trsta, startala je 16. listopada 1926. godine. Hidroavion je prometovao na toj relaciji do pred Drugi svjetski rat. U ljetnim je mjesecima četiri puta u tjednu pristajao u lošinjskoj luci. Agencija avioprijevoznika bila je u prizemlju današnje zgrade gradske uprave. Putnici su do plutače u luci prevoženi barkom. Inače, u Italiji je upravo obitelj Cosulich, porijeklom s Lošinja, u svom brodogradilištu u Monfalconeu, izgradila hidroavion. Probni i promotivni letovi bili su 1921. u Portorožu, gdje su osnovali društvo S.I.S.A. (Societa Italiana Servizi Aerei) koje je nudilo komercijalne letove hidroavionima, na našoj i talijanskoj obali Jadrana.

Izvor: www.novilist.hr

Ira CUPAĆ MARKOVIĆ

Za putnike dubljeg džepa
RAB - Hidroavioni su prije 90 godina dovodili goste u rapsku luku, o čemu svjedoče zapisi i fotografije, a gradonačelnik Raba Zdenko Antešić podsjeća da je i u novije doba bilo pokušaja uspostave hidroavionskog prijevoza među otocima i prema Rijeci, ali bez realizacije. - Osobno smatram da hidroavionski prijevoz ima perspektivu prvenstveno u turističko-izletničkoj formi, te kao kvalitetna nadopuna brodskom prijevozu, jer takve primjere imamo na Karipskom otočju, Filipinima, Australiji, pa ne vidim zašto kod nas ne bi bilo isplativo i prihvaćeno, kaže Antešić i ističe kako je Grad Rab izuzetno zainteresiran za takav vid nadopune postojećim vezama. Dodatna pogodnost je to što za promet hidroavionima nije potrebna skupa infrastruktura, nego ova koja postoji već stotinama tisuća godina. Direktor »Imperiala« d.d. Vlado Miš ne vidi velike prednosti uvođenja hidroavionskog prijevoza u smislu značajnijeg povećanja broja turista, već eventualno kao pogodnost individualnim turistima dubljeg džepa, ili kao dodatnu ponudu izletničkog tipa.

ARHIVA