18.08.2010. Latinsko idro za dušu i tilo
Kad su svi idrači nakon završene "Regate za dušu i tilo" stigli u betinski porat, a većina ih se smjestila bok uz bok i krma - prova u malu rivu, pa kad su uvečer digli sva idra, i kad se pogasila javna rasvjeta, a ostalo samo jedno svjetlo koje je obasjavalo taj prizor iz snova - bila je to, rječnikom očevidaca, prava ludnica!
Tako je - prelijepim prizorom i feštom na Trgu - na moru završila ovogodišnja betinska regata brodova na latinsko idro. Održana je u znaku nekog divnog, sretnog trenutka kojim je odisalo sve - od starta s rive, neopisivog prizora četrdeset i dva latinska jedra u klinču i grozdu, u nabrijanoj jurnjavi do prve bove u Prvoj gori, prema Punti rata koju je samo jedna posada obišla bez vire, i to tamo i natrag! Zato i jest bila pobjednička murterska posada Edija Turčinova Dege (Mario Kožulić, Mario Juraga, Vjeko Pleslić i Ivan Ježina) i njegove "Bepine", inače do sada vječito druge u Betini.
Tramuntanica je skretala na friški maestral, vjetar se kretao od desetak na petnaest čvorova, bilo je sunčano i idealno - osim kad je baš trebalo potegnuti malo u orcu prema okretištu oko Stipanca, a orca je slabija strana tim teškim drvenim brodovima stvorenim za težačke, a ne šminkerske jedriličarske rute...
Na ovim regatama starih, tradicijskih brodova uvijek impresionira toliko mladih ljudi, pa i djece: Jakov Lovrić u svojem je kaiću jedrio sa svoja dva dječaka Jakovom i Filipom, "i odlični su u posadi, mogu tri ure ležat na poziciji da se ne maknu...".
Jedrila su i dva mala Fržopa, Duje koji je državni prvak u optimistima, i Jure koji je dva puta drugi u Europskom kupu. I mala - vraga mala, sad već cura... - Ana Jerat, koja je u klasi kaić čak i sašila Fržope, na ponos oca Željka... I niz drugih mladih, mlađih, najmlađih!
A na gajeti DB 2290 timunjer je bio Njujorčanin James Bender: došao je iz Splita s prijateljem Crnim i htjeli su u posadu s Ćirom Buritnom, ali kako je kod Ćire već bilo puno svita, skinuo im je s navoza dubrovačku gajetu i dao da jedre s njom. I sto bi se priča moglo ispreplesti oko ovogodišnje betinske regate na latinsko idro - a već je na pragu iduća, u Šepurini, ove nedjelje!
Betina je bila mjesto obnavljanja zavjeta da će jedni drugima doći. A sve skupa, cijeli taj njihov pokret koji završava u rujnu tamo odakle je i krenuo, u Murteru, daje naslutiti da neće opustjeti betinski škverovi i da tamošnji kalafati neće ostati bez kruha, i da Jadran neće biti samo more plastike i silikona...
Izvor: www.slobodnadalmacija.hr