Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

17,03,2011, Prazna zapuntelska škola postaje - ambulanta

Na zapadnom dijelu otoka Molata, udaljenom od Zadra 21 nautičku milju smješten je Zapuntel. Osim ovog mjesta na otoku se nalaze Molat i Brgulje. Mjesni odbor Zapuntela pripada Gradu Zadru.

Kako se živjelo nekada, a kako sada na Zapuntelu razgovarali smo s predsjednikom MO Ivom Petrovićem.

- Prema posljednjim izborima prema biračkom spisu, u mjestu živi 67 stanovnika. Prosječna dob je preko 70 godina i to su mahom umirovljenici. Mladih obitelji s djecom nema. Jedina djeca koja se nađu na otoku su ona koja posjete bake i djedove vikendom. No u mjestu ima 98 stambenih jedinica što bi, dakle, značilo da se ima gdje živjeti, kazuje Petrović. Zapuntel ima pet registriranih obrta. Jedan je ribarski, potom trgovina na malo, gospodarski obrt uzgoj koza i dva su ugostiteljska.

- Domicilno stanovništvo uglavnom se bavi poljoprivredom i ribolovom, ali samo za svoje osobne potrebe. Vinograda imamo do 3 tisuće trsova i 300 stabala maslina. Ove smo godine zasadili oko tisuću kilograma krumpira što je, ako usporedimo s 2009. i 2010. godinom, gotovo 70 posto više, pojašnjava predsjednik MO Zapuntel.

Kako se živi danas, tako se živjelo i prije više od 100 godina, samo što je bilo više stanovnika.

- Početkom 1900. godine na Zapuntelu se stanovništvo intenzivnije nego je to danas, bavilo poljoprivredom i od toga su živjeli. Sadio se kukuruz, pšenica, stanovništvo je uzgajalo krave i koze. Zanimljiv je podatak da je u mjestu 1948. godine živjelo 250 stanovnika. Nakon Drugog svjetskog rata mještani su sami sagradili školsku zgradu. Školsku godinu 1963/64. pohađalo je 40 učenika. To je bila škola od prvog do šestog razreda, dok su sedmi i osmi učenici pohađali u Molatu, pojašnjava Petrović.

Već početkom sedamdesetih godina dolazi do naglog pada broja učenika tako da je u školskoj godini 1970./71. nastavu pohađalo osam učenika. Smanjenje broja učenika bio je prvi znak raseljavanja.

Kako je kazao Petrović, vrlo brzo nakon Drugog svjetskog rata Zapunteljci su krenuli prema Sjevernoj Americi. Neki su se vratili na rodni otok, a neki su ostali. Četiri učenika u zapunteljskoj školi godine 1978. zatvorili su školu sve do danas.

- Najintenzivnije iseljavanje dogodilo se tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina kad su mnogi Zapunteljci otišli 'navigati' te su od tvrtki dobili stanove u Splitu, Rijeci ili Zadru. Njihove supruge zajedno s djecom su se odselile s otoka na kopno, a škola je u potpunosti ostala prazna, priča Petrović.

Školska zgrada dugo godina je zjapila prazna bez ikakvih sadržaja da bi se posljednjih godina krenulo s njezinom sanacijom. Grad Zadar im je u tu svrhu donirao određena financijska sredstva. Plan je da se u, sad već bivšu školsku zgradu, smjesti mjesna ambulanta. Vrijednost radova premašuje iznos od 300 tisuća kuna.

Od gospodarskih grana turizam je vrlo razvijen, i to osobito nautički. Tijekom ljeta na plutači se veže i po desetak jahti. Što se tiče privatnog smještaja, na Zapuntelu postoji svega desetak apartmana.

Nakon Drugog svjetskog rata kad se domicilno stanovništvo počelo iseljavati, oni koji su ostali u borbi za preživljavanjem počeli su proizvoditi vapnenac u objektima nazvanim vapnenice ili, kako bi rekli domaći ljudi, japnenice.

- Vapnenica je kamena kuća sagrađena od suhozida, odnosno mocire kružnog oblika. U njoj su mještani danonoćno u razdoblju od 20 do 25 dana pekli kamen na vatri. Ovakav oblik proizvodnje vapna odvijao bi se u danima nakon berbe grožđa, dakle tijekom rujna i listopada. Mještani bi sjekli okolnu planiku i crniku s kojom bi ložili vatru. Visoka temperatura pogodovala je nastajanju vapna iz kamena. Potom bi Zapuntelci stavili vapno u brodove, odnosno bracere i kaiće te ih po otocima prodavali. To im je bio jedini izvor zarade, pojašnjava Petrović, dodajući da je mještanima bilo potrebno 4 do 5 mjeseci da bi došli do novca. Dug u mjesnoj trgovini podmirivao bi se kad bi mještani zaradili sredstva prodajom vapna.

Za vapnenicu nisu znali ni profesori na građevinskom fakultetu u Zagrebu. Ovu građevinu odlikuje osobiti način gradnje u obliku kupole, bez korištenja željeza i betona.

- Samo za izgraditi kuplu, mještani su koristili kamenje teško i po 100 kilograma. Vapnenica je visoka 5 do 6 metara, a promjera 10 metara, ističe sugovornik.

S obzirom da i dalje na otoku postoje mnoge vapnenice koje, doduše, nisu u funkciji, imaju vrijednost osobito zbog svoje izvornosti. Stoga čelni ljudi MO Zapuntela imaju u planu od vapnenice stvoriti brand te su kontaktirali Upravu za zaštitu kulturne baštine.

Da bi se stanovništvo, a osobito ono mlađe životne dobi vratilo na otok, Petrović smatra da bi trebalo uspostaviti brzobrodske linije.

- To je glavni uvjet da stanovništvo može živjeti na otoku, a raditi u Zadru ili obrnuto. Da bi se gospodarstvo moglo razviti na otoku, potrebno je pojednostavniti proces nabave potrebne dokumentacije za otvaranje obrta. Točnije, potrebno je stvoriti temelje da bi se moglo živjeti, napominje Petrović.

Među problemima je svakako što vodonosac još dostavlja vodu na otok.

- Prije deset godina govorilo se da će za pet godina voda poteći slavinom, no ništa od toga. Krenula je vodovodna mreža od Zadra prema Lukoranu te je trebalo nastaviti do Molata. Međutim, vodovodna mreža je došla do Lukorana i stala, zaključuje Petrović.

Izvor: www.zadarskilist.hr

ARHIVA