16.02.2011. Crikvenica dobiva novi suvenir - amforu
U Hrvatskoj je već stara navada da dosjetljivi vizionar koji sagradi tri kuće, dvije štale i autobusnu čekaonicu okrene broj »rođaka na položaju« i dobije svoju općinu. Što je jedna općina više kad ih već imamo gotovo 500. Općinu nije teško dobiti.
No, muke krenu kad ta nova jedinica lokalne samoprave s dugovjekom tradicijom treba odabrati svoj suvenir. Jer, što je općina bez suvenira. E, za razliku od brojnih točkica na karti koje se muče izmišljanjem suvenirima, Crikvenica nema takvih problema. Temelje crikveničkog suvenira postavili su, bolje rečeno ispekli još Rimljani u Ad Turresu.
Prepoznatljivi i zaista originalni crikvenički suvenir bit će amfora koju su Rimljani proizvodili u keramičkoj radionici kod crikveničkog nogometnog igrališta.
Crikvenička amfora nije obična amfora, razlikuje se od svih pronađenih, što je službeno potvrđeno na međunarodnom arheološkom kolokviju »Rimske keramičarske i staklarske radionice« 2008. godine kada je službeno priznata kao jedinstvena i dobila naziv »amfora tip Crikvenica«.
Specifična je po svom ravnom dnu. Amfore sa ravnim dnom, tipa Forlimpopoli, pronađene su i kod Riminija, no crikvenička amfora ima drugačiji vrat, grlo i ručke. Jedinstvena je i po tome što se izrađivala baš u Crikvenici. Naime, amfore koje se pronalazi u Hrvatskoj »zapele« su negdje na trgovačkim putevima, najčešće na dnu mora nakon brodoloma.
One se nisu proizvodile na području Hrvatske. Crikvenička amfora u kojoj se čuvalo vino nađena je i kod Lošinja, što je dokaz da se izvozila. Amfora koja postaje simbol grada proizvodila se od domaće crikveničke gline, od prvog stoljeća prije Krista do drugog stoljeća poslije Krista.
Arheološka istraživanja vrijednog nalazišta pokazala su da je vlasnik radionice sa sedam peći, koja je djelovala oko 250 godina, bio Sekst Metilij Maksim čiji se pečat nalazio na proizvodima.
Radnici su vjerojatno bili Liburni. Ad Turres je jedina sustavno istražena keramičarska radionica na prostoru rimske provincije Dalmacije koja se protezala od rijeke Raše do Crne Gore i obuhvaćala područje Bosne.
Pronalazak radionice u kojoj se proizvodila i građevinska keramika baca novo svjetlo na rimsku vladavinu u to doba u našim krajevima. Smatralo se da naši krajevi nisu bili sigurni, no postojanje radionice u to doba demantira takva nagađanja, jer Rimljani nisu gradili ozbiljne tvornice u nesigurnim krajevima.
Zanimljivo, crikvenička amfora odnosno njeni fragmenti nađeni su među otpadom radionice. Sve što je kvalitetno proizvedeno otišlo je u trgovinu, a radionički otpad ostajao bi u radionici kao škart. Među tri tone škarta koji su iskopali arheolozi otkriveni su dijelovi amfore, koja nije bila kvalitetno pečena, pa nije otišla na tržište. Prava crikvenička amfora izložit će se u muzeju, a njene replike postat će službeni suvenir Grada Crikvenice.
Planirano je da se replike prodaju u muzeju i na danima Ad Turresa. No, vrata su otvorena i poduzetnicima.
- Poduzetnici mogu naručiti amfore u Jurdanima, gdje ih i mi naručujemo. Amfore će moći proizvoditi i drugi, no morat će se držati pravila i poštivati izvorni igled amfore. Turistička zajednica Grada Crikvenice napravila je prvi korak, to je naš suvenir, a komercijalni korak treba napraviti netko drugi, rekla je direktorica Turističke zajednice Grada Crikvenice Marijana Biondić izražavajući zadovoljstvo suvenirom.
- Postoje neki suveniri koji mogu biti svačiji. Na tanjuru se može svašta oslikati i napisati. Amfora je isključivo naš suvenir koji nema nitko drugi, rekla je direktorica TZ Biondić i najavila da će se i dalje raditi na osmišljavanju novih prepoznatljivih autohtonih crikveničkih suvenira.
Amfora je isključivo naš suvenir koji nema nitko drugi, rekla je direktorica TZ Biondić i najavila da će se i dalje raditi na osmišljavanju novih prepoznatljivih autohtonih crikveničkih suvenira.
Izvor: www.novilist.hr