Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

12.04.2010. Lunjski maslinici nulto svjetsko čudo

Lunjski maslinik sa svojim tisućljetnim stablima sve je posjećenija destinacija na koju dolaze turisti, vikendaši, ali i domaći ljudi kada se zažele mira i tišine. Iako udaljen tek petnaestak kilometara od Novalje, posjetitelj lunjskog maslinika imat će osjećaj da je stoljećima daleko od suvremenog života, kada krene makadamskim stazama ispod krošanja stabala, čiji najstariji primjerak broji preko tisuću i pol godina. To gotovo biblijsko okruženje, maslina, mora, kamena i ovaca jedinstveno je ne samo na Mediteranu već u čitavom svijetu. Da je ta tvrdnja točna i dokazana, a ne samo puka pretpostavka temeljena na vizualnom dojmu, pokazala su istraživanja dovršena prije dvije godine koje je provela grupa stručnjaka agronoma, na čelu sa dr. sc. Karmelom Poštenjakom, profesorom na Visokoj šumarskoj školi u Karlovcu. Koristeći sofisticiranu tehnologiju, proučavani su uzorci debala maslina, a rezultati tih istraživanja potvrdili su kako su lunjske masline jedne od najstarijih na svijetu, među kojima najstarija broji više od tisuću i pol godina. Sličnih nalazišta samoniklih, »divljih« maslina može se pronaći u još nekoliko zemalja, no nigdje nisu sačuvane u tolikom broju i u svojem prirodnom okruženju, kao što su na Lunu, objasnio je dr. sc. Karmelo Poštenjak. Svoje izlaganje o rezultatima istraživanja, dr. sc. Poštenjak tada je započeo riječima: »Na svijetu ima 7 svjetskih čuda, a ovi su maslinici nulto svjetsko čudo, s tako održanim divljim maslinama, očuvanim od požara i inih ljudskih gluposti i devastacije. U okruženju čistog mora i surovog golog kamena, priroda je stvorila nešto što niti jedan ljudski genij ne bi mogao stvoriti. Ovaj maslinik raritet je ne samo otoka Paga i Hrvatske, već na čitavom Mediteranu nema više ovako sačuvanih divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju. Kultivirana maslina ima širok prostor na kojem uspijeva, a samonikla maslina je danas izuzetno rijetka. Požari, čovjek, sječa, pa i kultiviranje utječe na to da je jednostavno nestaje. Ovako sačuvan maslinik upravo je zbog toga raritet.«
Nakon tog otkrića, priča o lunjskom masliniku počela se širiti, pa je tako svake godine, u rano proljeće i tijekom ljetnih mjeseci sve češći prizor turista koji svojim fotoaparatima dolaze po tu jedinstvenu uspomenu na mjesto koje su došli posjetiti. Masline ni u zimskim mjesecima nisu »usamljene« jer je za lijepih vremena sve više domaćih ljudi iz Novalje i okolnih mjesta koji nedjeljna popodneva provode u šetnji maslinikom. A kroz tu šetnju, za koju je potrebno i dva sata da se prođu sve staze, posjetitelji doista imaju što vidjeti. »Lunjske masline u ovakvom okruženju mediteranskog podneblja preživjele su i dobro i zlo. Imate mnoštvo primjera gdje se točno vidi oblik rasta debla masline koje je uvjetovano tijekom stoljeća dominantnim vjetrom- velebitskom burom, koja je sukanjem razvila jednostranu krošnju masline, onda ju je vrtila dok ju nije posve izvrtila, opisuje dr. sc. Poštenjak te jedinstvene oblike koje je istraživao. Ta igra vjetra sa stoljetnim deblima i njihov otpor buri razvili su kod svakog stabla neku specifičnu figuru, pa promatrajući sve te oblike, svaka maslina kao da priča svoju priču o borbi s burom.
Bio je to tek početak istraživanja ovog fenomena, kada se utvrdilo da masline datiraju još iz prošlog tisućljeća. Udruga Lunjskih maslinara, na čelu sa predsjednikom Želimirom Badurinom, potaknula je i inicirala daljnja istraživanja. Znalo se koliko su stare, no ostalo je još mnoštvo otvorenih pitanja na koje bi trebalo pronaći odgovore. Tako je Udruga Lunjskih maslinara ostvarila suradnju s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, koju provodi dr. sc. prof. Đani Benčić. Prof. Benčić sa skupinom studenata Agronomskog fakulteta posjetio je prošle godine nalazišta samoniklih maslina te odabrao uzorke potrebne za daljnja istraživanja vezana za autohtonost ove sorte. Rezultati koji su na temelju toga dobiveni, potvrdili su tezu kako su ove masline jedinstvene ne samo po starosti, već i po različitosti. »Mi smo pokušali znanstveno potvrditi ono što nam se vizualno otkriva, a to je da su lunjske masline različite jedna od druge. Dobili smo rezultate koji otkrivaju morfološku raznolikost kao što su visina i širina stabala, veličina koštice, listova te druge karakteristike svake pojedine vrste.
Napravili smo i genetsku analizu, pa smo maslinik podijelili na nekoliko rajona. Iz tih smo rajona odabrali preko dvadeset stabala koje smo analizirali, a rezultati su opet potvrdili tu genetsku raznolikost stabala maslina, objasnio je dr. sc. prof. Benčić. Tako je lunjski maslinik »otkrio« da osim što čuva drevne masline, među njima ima i mnoštvo sorata maslina. Tu pojavu dr. sc. prof. Benčić objašnjava riječima »Te su masline proklijale iz sjemena, same od sebe, a svake godine proklija ih barem tisuću, no opstaju i razvijaju se samo one koje su otporne na tri elementa, a to su: bura, suša i posolica.« Ovim su otkrićem postavljene smjernice daljnjih istraživanja koja se planiraju provoditi. Kao stručnjak i znanstvenik s područja maslinarstva, smatram da bi lunjski maslinik trebalo postaviti u vrh promocije hrvatskog maslinarstva. Mi imamo kaštelansku i brijunsku maslinu kao najstarije u našoj domovini, no u lunjskom masliniku imamo stotine sličnih po izgledu i starosti. To je rariret koji ima doista veliku vrijednost i kao takve, te masline treba zaštititi. Način na koji će to učiniti trebaju zajednički pronaći i maslinari i stručnjaci i političari.«
A dok se takav način ne pronađe, ove masline svjedočit će i dalje svojem prkosu buri, čovjeku i vremenu, te pružati mir i zadovoljstvo onima koji pod njihovim krošnjama traže zaborav od svakodnevice. Dokle god posjetitelji dolaze »naoružani« tek fotoaparatima, masline će biti gostoljubiv domaćin. Bude li se drukčije postupalo s njima, ono što je potrajalo tisućljećima, moglo bi začas nestati.