Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

11.01.2010. Zdravstvo na otocima

U kroničnoj nestašici liječnika koja Hrvatsku muči zadnjih nekoliko godina najteže prolaze otočne i ruralne ambulante.
Mladi liječnici u terenske ambulante ne žele: za razliku od zemalja EU-a, gdje su liječnici za takav rad dodatno plaćeni, kod nas su prisiljeni odmah odlaziti u zakup, iako je unaprijed jasno da su takve ambulante dovedene na rub egzistencije.
U ambulantama koje na pojedinim otocima izgledaju kao da smo još u srednjem vijeku, uvjeti rada vrlo su teški. Nemaju ni opreme ni zamjene, o dodatnoj edukaciji mogu samo sanjati.
- Liječnici su na otocima prepušteni sami sebi. Političari ih se sjete tek kad se u predizbornoj kampanji treba slikati na otvorenju neke ambulante. Svaki doktor koji je radio na otoku zna zašto mladi liječnici ovamo ne žele doći raditi, govori dr. Zvonko Mišlov koji zadnjih 12 godina radi u ambulanti na Ugljanu i otočno zdravstvo poznaje u dušu. Iz prve ruke govori kako je biti otočni liječnik u 2011. godini teže nego što je to bilo prije 25 godina.
Dovoljno je reći da do svojih pacijenata u obližnjima Sestrunju i Rivnju po suncu i kiši, ljeti i zimi, putuje drvenim kaićem.
Što da vam kažem. Do pacijenata na udaljenijim otocima putujem kao što se to činilo prije sto godina.
Jedina je razlika što sad ne idemo na vesla. Većina terenskih ambulanti na manjim otocima je potpuno zapuštena, u njih se ulaže malo i ništa. Na većim otocima poput mog Ugljana ambulante su u boljem stanju, ali zato druge stvari ne funkcioniraju.
Dovoljno je samo opisati u kakvim uvjetima radi Hitna pomoć na Ugljanu i Pašmanu. Imamo prostor neadekvatan u svakom smislu i toliko staro vozilo da jedva potegne na uzbrdici. A to je jedino auto koje imamo za oba otoka.
Prije 25 godina Dom zdravlja imao je tri broda, a svaka ambulanta svoje vozila. To vam dovoljno govori koliko se srozala zdravstvena zaštita na otocima, kazuje dr. Mišlov. Njega ni najmanje ne čudi što mladi liječnici na otoke ne žele.
- Raditi u otočnoj ambulanti samo je po sebi specifično, počevši od toga da liječnik ima puno veću odgovornost jer nema u blizini ni Hitnu pomoć ni bolnicu.
Većina njih ima obitelj i zato sindrom izolacije s kojim se susreću na otocima teško podnose. Uza sve to ide još i nerazumijevanje nadležnih institucija, od domova zdravlja do županija koje otočne ambulante vrednuju po istom ekonomskom kriteriju kao i kopnene.
Ove ambulante trebalo bi hitno izdvojiti iz vlasništva županija, koje nemaju ni za svoje potrebe, i staviti direktno pod državu, poput klinika, smatra dr. Mišlov, koji dodaje kako i druge europske zemlje imaju problema s odlaskom mladih liječnika u ruralna područja, ali ih zato na sve moguće načine stimuliraju.
- Ako liječnika zadržite na otoku, i stanovništvo će ostati, zaključuje liječnik s Ugljana.

Frano Šimić, 27-godišnji liječnik iz Splita, nije dvojio oko toga hoće li prihvatiti posao izvan grada jer se, kako ističe, raditi mora. Od studenog prošle godine ovaj mladi liječnik tako radi u ambulanti obiteljske medicine u Sućurju na Hvaru, kao zamjena liječniku koji je na stručnom usavršavanju, a i nakon što mu zamjena istekne, opet je, kaže, spreman raditi na otoku.
Ž- Diplomirao sam, odradio staž i položio stručni ispit, međutim radnog mjesta u Splitu nije bilo. Tražio sam posao zatim u cijeloj Splitsko-dalmatinskoj, ali i u Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji i jedino što se nudilo bila je kraća zamjena na Lastovu, ovo u Sućurju i ambulanta obiteljske medicine na Korčuli.
Odlučio sam se za Hvar, jer je tu bila riječ o duljoj zamjeni - naglašava dr. Šimić. U ambulanti u Sućurju, koja pokriva i udaljena mjesta Bogomolje i Gdinj, jedini je liječnik, što znači da i nakon završetka radnog vremena mora biti uz telefon, dostupan svojim pacijentima, u slučaju da se nešto dogodi. Priznaje, ipak, kako su takve hitne intervencije rijetke, a i posla općenito nema previše, s obzirom na to da su svojoj ordinaciji ima prijavljeno tek oko 400 pacijenata.
- Liječnički posao u malome mjestu ima i prednosti i mana. Dobro je, primjerice, to što se mogu više posvetiti svojim pacijentima te što sam uz posao na korištenje dobio stan i vozilo za službene potrebe, kao i to što ovim poslom stječem samostalnost jer pacijente ne mogu svako malo slati specijalistu na kopno, pa se moram više osloniti na sebe.
Ipak, ovdje ne mogu steći praksu i iskustvo kao da, primjerice, radim negdje na Hitnoj pomoći. Stoga se nakon što mi istekne zamjena, kao i svaki drugi kolega, nadam specijalizaciji ili bih se pokušao zaposliti na Hitnoj pomoći, a naravno, ako ne budem imao izbora, spreman sam opet prihvatiti posao u maloj ambulanti na nekom otoku - zaključuje dr. Šimić.

Od 17 naseljenih zadarskih otoka stalnog liječnika imaju Ugljan, Pašman, Dugi otok, Silba, Ist, Molat i Iž. Ostali liječnika vide nekoliko puta mjesečno. U Domu zdravlja kažu kako mladi liječnici teško dolaze raditi na otok, ali i kako se za sada snalaze i prazne ambulante pokrivaju zamjenama.

ARHIVA