Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

10.01.2010. Susret sa piratima u Indoneziji

Krstarenje u južnim morima..., svatko bi poželio bar jednom probati. Na žalost često se iz tih krajeva čuju priče o napadima pirata.
Evo priče Webba Chilesa koji je za Cruising World napisao svoje iskustvo u susretu sa indonezijskim piratima oko 100 milja južno od Jave.

Zvuk dizel motora došao je neočekivano.
Stajao sam u kuhinji i čekao da se zagrije voda za kavu. Probudio sam se prije 10 minuta a moj brod, 37 stopa dug Hawke iz Tuonela, je pod spinakerom i laganim povjetarcem se kretao lagano prema Baliju. Nalazio sam se oko 100 milja južno od Jave.
Odmah sam se popeo u kokpit i u cik zore vidio da mi se približava brod veličine mog. Bio je blizu, tek nekoliko stotina metara od pramca desno.
Kako se približavao, primijetio sam na brodu ofucanu indonezijsku zastavu i 5-6 ljudi koji su gledali prema meni. Brod je usporio na brzinu od oko 3 čvora kada mi je prošao za krmom.
Prema mojim iskustvima ribarski brodovi često imaju običaj doći u prijateljske susrete na moru sa jedrilicama. Ponekad ljudi na brodu su sa gestama pitali za cigarete i sl. Međutim ovaj ribarski brod je bio previše blizu, ali još nisam bio posebno zabrinuti.
Pogledao sam ih. Oni su gledali u mene. Tada čovjek za kormilom nešto vikao, a i primijetio sam da su nekolicina njih maskirani .
U trenutku sam shvatio o čemu se radi. Uključio sam autopilota i brzo sjurio dolje u salon po ručnu VHF stanicu. Pojurio sam nazad u kokpit kako bih pokazao kako zovem pomoć i kako komuniciram putem VHF stanice. Pretvarao sam se da razgovaram. Nadao sam se da nitko od njih se neće sjetiti kako ručna VHF stanica funkcionira u pojasu od 10 milja.
Blef je izgleda upalio, i brod se nakratko udaljio.
Odmah sam krenuo u manevar spuštanja spinakera i nakon toga upalio motor.
Tada ribarski brod se vratio.
Kako se približavao, dao sam pun gas i okrenuo prema jugu pod pravim kutom.
Pun gas proizvodi samo 6 do 7 čvorova u najboljim uvjetima a ribarski čamac može sigurno više. Pratio me je u 5-6 takvih manevara a onda se polako udaljio.
Nakon nekoliko sati je posve nestao iz vidokruga. Nisam bio siguran da je prošla opasnost pa sam, napravio nekoliko mjera opreza, sakrio putovnicu, brodske papiri, vjenčani prsten, a najviše od svega novac. Nisam mogao naći mjesto za skrivanje računala ili fotoaparata, te sam ostavio novčanik s nekoliko stotina dolara u ladici kod skiperskog stola, u kojem bi ga bilo lako naći zavarati trag.
Također sam pripremio i signalni pištolj.
Gledajući na radaru kako se brod sa piratima sve više udaljava shvatio sam da je sve manja vjerojatnost da će me ponovno pronaći. Sljedeće noći iz sigurnosnih razloga nisam uključio signalna svjetla na brodu. Pirati se nisu vratili.
Čini mi se da je većina gusari poput onih na koje sam ja naišao, amateri koji se vrebaju povoljnu priliku da opljačakaju preplašene posade.

Možda Webb Chiles jednostavno nije bio dovoljno primamljiv plijen...
Evo karte svijeta sa označenim mjestima na kojima se mogu očekivati susreti slični ovome.

Cilj većine napada su trgovački brodovi ali žrtve mogu biti i turistički brodovi.

Trenutno je aktualna otmica britanskog para Chandler od strane somalijskih pirata. Oni su u zarobljeništvu već 80 dana a otmičari traže otkupninu u visini od 1.9 milijuna funti. Dok iza otetih trgovačkih brodove stoje njihove tvrtke koje u pravilu uspijevaju postići dogovor sa piratima, situacija s turističkim brodovima je sasvim drugačija. Paul Chandler, umirovljeni geometar, i Rachel Chandler, ekonomistica, nemaju obitelj koja je u mogućnosti platiti tako veliku otkupninu. Stav britanske vlade je da ne žele pregovarati sa otmičarima, makar je navodno postignut dogovor o puštanju za "samo" 61.600 funti (100.000 dolara).
Situacija se dodatno komplicira prijetnjom otmičara da im se ne isplati držati taoce duže od ožujka. Navodno, ako se ne plati do tada otkupnina, slijedi likvidacija.

ARHIVA