04.02.2011. HJS
Povodom objave duplerice u dnevnom sportskom listu u prilogu, kojim se napokon spominje jedrenje i HJS, ali nažalost ne povodom rezultata, već poradi rada HJS i mene osobno, koristim priliku da povučem paralele sa financiranjem ostalih sportova i drugih vrhunskih sportaša.
Istina je da HJS nema velikih sponzora koji mogu pokrivati troškove i vrhunski pratiti vrhunske rezultate naših jedriličara.
Ukupni budget HJS-a, zajedno sa prihodima od HOO, iznosi 4 milijuna kuna. Ova sredstva eventualno bi bila dovoljna da podmire kvalitetan rad dvoje do troje vrhunskih jedriličara, na način kako se to radi u svijetu. Imamo i rijetke primjere kvalitetnog praćenja rada vrhunskih sportaša u Hrvatskoj. Prošli tjedan, u jednoj dnevnoj novini, objavljen je godišnji budget našeg najtrofejnijeg skijaša koji prelazi sveukupna sredstva našeg saveza.
Osim toga jedrenje je izrazito skup sport, gdje svako prekomorsko natjecanje, osim redovnih troškova uključuje kontejnerski prijevoz, gdje su osnovni sportski artikli jedrilice, a potrošna roba skoro na mjesečnoj bazi ili po natjecanju su kvalitetna jedra i druga skupa potrošna oprema. Treneru osim zviždaljke i štoperice, osnovno sredstvo za rad je posebno izrađen gumenjak...
S druge strane jedrenje nije popularno i prepoznato u Hrvatskoj kao sport od velikog i prirodnog značaja jedne zemlje pomorske orijentacije. Tako je u medijima i tako je kod sponzora. Obzirom na pomorsku tradiciju naše države i izvanredne uspjehe hrvatskih jedriličara, u ovaj projekt trebalo bi svakako uključiti i „delegirane" državne sponzore. Za sada HJS nije uspio naći generalnog sponzora, ali postoje pojedinačni interesi tako da imamo individualne sponzore po jedriličaru, negdje više negdje manje, ali ipak nedostatno.
I na kraju što reći, povodom objave duplerice i nezadovoljstva iskazanom u njoj, nego da energija usmjeravana na ovaj način šteti svima koji govore i o kojima se govori u tekstu, a sve skupa začinjeno željom za senzacionalističkim pisanjem autora teksta i bez provjere. Senzacionalno je to da na svjetskom kupu naša dva jedriličara stoje jedan do drugog na postolju, ali ovo je ipak neki drugi sport...
U Miamiju sam ipak samo plovio i nisam postigao rezultat, ali sve o svom trošku kao i u većini slučajeva u posljednja dva olimpijska ciklusa hrvatskih jedriličara u klasi Star, baš kao i ostali naši jedriličari koji su nastupili na regati svjetskog kupa u Miamiju.
I na kraju krajeva savezom upravlja Skupština klubova članova, od kojih neki više - neki manje ulažu u jedriličare, ali ipak kod većine najuspješnijih jedriličara najprisutniji je individualni pristup njihovih roditelja pa tek onda sve ostalo. Skupštinu čine svi klubovi učlanjeni u savez, stoga bi se njih trebalo pitati kakav savez zapravo žele, jer preko Skupštine oni o tome i odlučuju.
Marin Lovrović,
Predsjednik HJS-a