Zašto su eko proizvodi skupi

Konvencionalni proizvodi su prejeftini, budući da u njihovu cijenu nisu uračunati socijalni, ekološki i ini troškovi. U stvarnosti, potrošač konvencionalnu hranu plaća tri puta: prvi put na blagajni u dućanu, drugi put putem poreza (kako bi se napunili fondovi za poljoprivredne poticaje) i treći put kad se uklanja onečišćenje uzrokovano intenzivnom poljoprivrednom praksom.
Cijena eko hrane uključuje ne samo trošak proizvodnje već i razne druge čimbenike koji nisu uključeni u cijenu konvencionalne hrane kao što je: zaštita okoliša (izbjegavanje budućih troškova za ublažavanje onečišćenja), viši standardi za dobrobit životinja, izbjegavanje zdravstvenih rizika uslijed neprikladnog rukovanja pesticidima (i time mogućih budućih medicinskih troškova), ruralni razvoj stvaranjem dodatnih zaposlenja i osiguravanjem poštenog i dostatnog dohotka proizvođačima.
Ekoproizvodnja nije potpomognuta brojnim subvencijama kao što je to slučaj s konvencionalnom. Država ne investira dovoljno (proporcionalno udjelu u proizvodnji) u istraživanja na polju ekopoljoprivrede, obrazovanja, kao niti u odgovarajuću eko savjetodavnu službu.
Ekoproizvođači respektiraju prirodu i njene zakone, više od svojih konvencionalnih kolega, te je stoga pravedno da za to budu i nagrađeni. Štoviše od njih se istovremeno zahtijeva i više znanja, te spremnosti na rizik.
Ekoproizvodi su kvalitetniji i zdraviji od konvencionalnih.
Opskrba eko hranom  još uvijek je ograničena u odnosu na potražnju. Troškovi proizvodnje eko hrane u pravilu su viši zbog većeg ljudskog rada. Relativno male količine eko proizvoda rezultiraju višim troškovima zbog obaveznog odvajanja od konvencionalnih proizvoda osobito tijekom prerade i transporta.
Kako će se povećavati potražnja za eko hranom, tako će se smanjivati troškovi proizvodnje, prerade, distribucije i marketinga eko hrane. Također, cijena ekoproizvoda bit će manja kada društvo ekoproizvodnji pruži ako ne bolju, onda barem jednaku potporu kao i konvencionalnoj.

Izvor: www.ecologica.hr